četvrtak, veljače 11, 2010

Norwich 2

Our house (in the middle of our street...)

Na moje veliko čuđenje (koje ne prestaje niti mjesec dana nakon useljenja) sve prostorije u kući imaju tapison. Čak i kupaonice i kuhinja! To je jedna od većih gluposti koje sam dosada vidjela. Ali osim toga, kuća je ok. Namještaj je malo star, zidovi oštećeni od čavlića, selotejpa i tko zna čega ali uglavnom sve funcionira :) Na ono što nije funcioniralo smo se požalili i nakon nekog vremena se vlasnica smilovala i platila popravke.


Da vam predstavim moje sustanarke: Jelena (Srbija), Aida (Kirgistan) i Laura (Kanada).

A ovo je moja nova soba...




Par zanimljivosti o svakodnevnom životu:
Smeće se odvozi jednom tjedno, i to reciklažni i obični otpad naizmjenično, tako da zapravo moraš čekati 2 tjedna do sljedeće ture istog otpada. Ako propustiš, do sljedećeg puta ćeš imati otpada od 4tjedna :)
Svi su ludi za fair trade i organskim proizvodima.
Gotovo sve namirnice imaju znak da li su pogodne za vegetarijance i izdvojeno moguće alergene. Zauzima mali dio pakiranja a toliko pomaže...
Većina cesta i kružnih tokova je bez zebri, pa se te snađi. Pogotovo mi je zanimljiv jedan kružni tok u blizini moje kuće: u njega ulaze 4 ceste a samo na jednoj ima zebra i semafor. Ako želim legalno prijeći, da bi uopće došla do semafora moram jednom ilegalno prijeći. I to nasuprot policijske stanice! Čemu uopće ići do semafora kada mi samo komplicira život i ne čini me ništa sigurnijom?
U cičoj zimi dio djevojaka na kampusu se redovito pojavljuje u proljetno/ljetnom izdanju. Kratki rukavi, bez kaputa, u sandalama i balerinkama... a vani snijeg! Doduše, u centru grada nisam primjetila tako odjevene cure, pa zaključujem da im je fax pobrkao lončiće :)

sitnice koje pretvaraju neku sobu u moju sobu

Nema komentara:

I may not have gone where I wanted to go, but I'm sure I ended up where I needed to be.