srijeda, srpnja 16, 2008

Colombia, parte uno

Pitomi brezuljci Paname su se u juznoj Americi pretvorili u prave planine - pocetak Anda. Iako se priblizavam ekvatoru klima je zbog visine postala hladnija. Nakon pet mjeseci tropa ne mogu podnijeti opet nositi tenisice i tople majice.

Bogota

Evo sto sam do sada primjetila:
  • Bogotá je najljepsi glavni grad koji sam na ovom putovanju vidjela. Centro Historico je savrseno obnovljen i izgleda poput bilo kojeg srednjoeurposkog grada.
  • Na svakom, doslovno svakom uglu Bogote stoji vojska ili policija. Nigdje dosada se nisam osjecala ovako sigurno!
  • Biciklisti i motoristi moraju nositi reflektirajuce prsluke, motoristi sa otisnutim brojem tablica.
  • Gotovo da nema turista (svi su navodno na obali).
  • Na busevima malo boljih tvrtki uzimaju se fotke putnika - za svaki slucaj da se nesto dogodi :)
  • Svake nedjelje jedna od glavnih ulica u Bogoti se zatvori za promet, da bi se gradani mogli biciklirati ili joggirati od jedne strane grada do druge. To je popraceno performansima, prodavacima sokova i slatkisa... i naravno policijom.
  • Bogota ima najbolji javni prijevoz dosada - TransMilenio; gradski busevi sa odvojenim trakama na cestama koji vas prevoze s jednog do drugog kraja grada od 7,5 mil ljudi za 50 minuta!
  • Na svakom uglu stoje prodavaci minuta koji nose po tri mobitela na lancu (da mob ne dobije noge) i za male pare nude minutu razgovora sa bilo kojom mrezom.
  • Colombia je skupa!
Popayan


U galeriji ima novih fotki!

subota, srpnja 12, 2008

Panama



Na moje veliko iznenadenje, ispostavilo se da je Panama najbogatija srednjoamericka drzava, i to zahvaljujuci iskljucivo Kanalu.
Nakon ulaska u zemlju, nakon samo par minuta voznje od granice sa Costa Ricom to blagostanje je vise nego ocito. Kuce su uredene, sa fasadama i lijepim okucnicama; rijetko koja da ima blatno dvoriste puno smeca i automobilskih olupina. Na ulicama ima puno manje prosjaka, manje je smeca, cak je i voda pitka. To je na prvi pogled moj dojam Paname.
Krajolik je predivan, ali takav je u apsolutno svakoj zemlji koju sam posjetila, tako da me to vec odavno prestalo impresionirati :) Ali mali planinski gradic Boquete me ocarao. Tu se danima moze setati po brezuljcima pokrivenima plantazama kave, kupati u termama i kusati jednu od najboljih svjetskih kava (doduse, to tvrde sve latinoamericke zemlje!). Ono sto me najvise impresioniralo je velika zajednica stranaca, uglavnom amera koji ovdje dolaze prozivjeti mirovinu. Oni mladji posjeduju vecinu tvrtki, retstorana i turistickih agencija, tako da zapravo vecina love odlazi u strani dzep. No lokalcima to cini se ne smeta jer imaju siguran posao, dobre place i lijepo mjesto za zivot. Cemu se onda zaliti, zar ne?


Ciudad de Panama je najbolje uredeni i najsigurniji glavni grad na koji sam zasad naisla. Centro Historico je u velikoj mjeri obnovljen i ocarava kolonijalnom prosloscu i pomalo europskim duhom. S druge strane zaljeva rasrpstire se novi, kozmopolitski dio Paname prepun zagusenih cesta, shopping mallova, fast food reastorana i ostalih bijelosvjetskih posasti (u jednom shopping centru, na food courtu sam nabrojala 30 fast foodova! tako da se mi u domaji mozemo smatrati sretnima samo sa McD-om). Ali bilo je tako dobro ponovo se prosetati uredenim cestama, zalutati u koji lijepi ducan, pocastiti se pizzom. Samo da sam jos imala ljepsu odjecu i barem malo maskare mozda se ne bih osjecala ko ruzno pace hehe

E sada Kanal, The Kanal...



Jednom rijecju: Impresionantno. Makar bi se mogli dodati mnogi drugi pridjevi, kao Nevjerojatno, Ogromno, Skupo (u ljudskim zivotima i ulozenom novcu), Impozantno, Briljantno, Zanimljivo, itd. Svaki teretnjak koji prode, ovisno o tezini, placa prosjecno 200 000 dolara. Mjesecno to iznosi 84 milijuna baksa! Nije ni cudo da su najbogatiji u srednjoj Americi! Naravno, puno te love odlazi na odrzavanje a i do 2014 namjeravaju izgraditi dodatne komore za prolaz brodova. Tako da ce biti jos bogatiji.
Bilo mi je zao otici iz Paname nakon samo 10 dana, jer ovdje ima toliko toga za istraziti i probati, ali Colombia zove, pogotovo kad mi je aviokarta v zepu. I vec vidim da necu pozaliti :)
I may not have gone where I wanted to go, but I'm sure I ended up where I needed to be.