ponedjeljak, lipnja 30, 2008

Honduras

Pozdrav svima iz najsjevernije zemlje koju namjeravam posjetiti - Hondurasa. Nalazim se ovdje desetak dana i sada je vrijeme za povratak na jug... ali prvo vam moram opisati sto sam sve posjetila, zar ne?


Nakon tri dana provedena manje-vise u busevima, napokon sam dosla do Copána, jednog od gradova-drzava Maya. Otkad su se oko 2000 prKr pojavili u Novom Svijetu, Maye su ostavili neizbriziv trag na krajoliku ovog podrucja. Procjenjuje se da su na vrhuncu moci (oko 750 ne) imali populaciju od oko 10 milijuna koja je zivjela u kamenim gradovima-drzavama na podrucju danasnjeg juznog Mexica, Guatemale, Beliza, El Salvadora i Hondurasa. Copán je jedan od najjuznijih gradova i od ostalih nalazista se istice skulpturama i hijeroglifima.

Grad je danas lijepo obnovljen iako je vecina gradevina bila neprepoznatljiva i potpuno obrasla vegetacijom. Najznacajniji nalaz je Stepeniste Hijeroglifa; monumentalne 52 stepenice koje u preko 1250 hijreoglifa opisuju povijest vladajuce dinastije. Grad je oko 1100g ne gotovo gotovo potpuno napusten. Drzi se da je to bilo zbog gladi i bolesti koje su poharale ovo podrucje. Tako zapusten i zaboravljen je ostao sve do 1839, kada su rusevine ponovo postale poznate svijetu.

Stepeniste Hijeroglifa

Moje sljedece odrediste je bio nezanimljiv karipski gradic Tela, sa prljavim plazama i skupim hotelima. Zato sam ga nakon samo 2 noci zamijenila necim puno zanimljivijim - ronjenjem! Otputovala sam na Utilu, lijepi otok poznat upravo po ronjenju u toplom i bogatom Karipskom moru.

Povratak u dubine je bio fenomenalan i nezaboravan! Otkrila sam pravo bogatstvo koralja, spuzvi i sarenih tropskih riba. Svaki komadi ccvrste podloge je pokriven necim zivim i preko toga raste neko drugo bice, dok se u kutovima i pod raslinjem skrivaju sarena stvorenja kao iz crtica. Zaista nevjerojatno! I otkrila sam svoju najdrazu novu hranu - baleade. To su presavinute tortille punjene namazom od graha, ribanim sirom i ukiseljenim lukom. Ukusno i jeftino: zivjela sam od njih tri dana... njam... Uglavnom, na Utili sam se zadrzala par dana, uzivala u ronjenu, suncu i ukusnoj hrani i sada sam u Tegucigalpu, glavnom gradu Hondurasa i cekam bus za Nikaragvu. Nakon toga mi slijedi povratak kroz Costa Ricu pa u Panamu. Nadam se da ce mi se do tada fotic popraviti i da cu moci stavljati puno lijepih novih fotki.

srijeda, lipnja 04, 2008

Promjena plana


U Rezervi je vec odavno postalo dosadno pa se moramo zabavljati kako sami znamo. Ja sam tako odlucila oslikati jednu majicu:


i na kraju je zavrslio ovako:



Sezona baula (lokalni naziv za moje kornjace) zavrsava krajem ovog mjeseca i uskoro stizu novi asistenti za sezonu kornjaca verde. Cijelo vrijeme otkad sam stigla u Rezervu problemi lete na sve strane i nema tjedna da se nesto ne dogodi. Dapace, doslo je to toga da smo Endangered Wildlife Trustu priprijetili strajkom (i pobijedili!), samo da bi dobili ono sto nam otpocetka obecavaju - radije da mozemo medusobno komunicirati na plazi, 6 cuvara i tecaj prve pomoci. S druge strane obicno preko dana se nema sto za raditi i stvarno je dosadno, pogotovo ako se nadem u kampu gdje nisu ljudi s kojima se super slazem.
Zato sam odlucila otici 2 tjedna ranije i uzeti si vise vremena za putovanje. S tim danima viska imam vremena posjetiti rusevine Maya u Guatemali i Hondurasi i mozda cak otici na ronjenje. Naucila sam sve sto sam mogla o kornjacama, radu u konzervaciji, zivjela na plazi skoro 4 mjeseca, upoznala nekoliko novih prijatelja, stekla predrasude prema spanjolcima :) Sezona baula je, kako sa spomenula pri kraju i broj kornjaci koje dolaze svake noci opada tako da zapravo ni po noci nema sto za raditi. Jedino sto treba je istrenirati nove asistente, no mislim da ce se tu snaci i bez mene...

Ja i buduca mama kornjaca:
I may not have gone where I wanted to go, but I'm sure I ended up where I needed to be.