utorak, ožujka 04, 2008

Rezerva Pacuare

Pozdrav iz Bataana! Kao i u Ekvadoru, opet moram putovati nadugacko i na siroko da bih dosla do interneta. Ovdje cu si moci priustiti taj luksuz tek svaka 2 tjedna :(
Rezerva Pacuare se nalazi na Karipskoj obali Costa Rice. Ovo je totalno kao sa razglednice - savrsena pjescana plaza dugacka nekoliko desetaka kilometara, palme, tropsko cvijece i voce posvuda, mir i tisina.
kapucini

nisam znala da ananas raste ovako!

ovdje zivim

Dapace, kao da sam u dokumentarcu! Okruzeni smo dzunglom i najcudnijim kukcima, otrovnim zmijama, kolibrijima, majmunima i krokodilima. Jedini nacin za doci do interneta je putovati 15ak min rijekom Pacuare. Obale ove 20 do 50m siroke rijeke su obrasle bogatim zelenilom i svi uvijek gledamo hocemo li spaziti krokodile (nazalost jedan je neoprezni ribar jecer stradao od krokodila!). Brodic je malen i star a nas je puno...

rijeka Pacuare

Research Assistanta nas ima 8 (fotka) - uglavnom spanjolci i ameri. I ispada da jedino ja govorim oba jezika prilicno dobro (Ekvador se isplatio, ako za nista drugo, onda barem za spanjolski). Ljudi su super i svi se odlicno slazeno, sto je prilicno vazno jer za nocnih patrola nemas sto raditi nego razgovarati. Za sada smo imali 3 patrole od po 4 sata u kojima smo svaki puta prehodali po 12km. Prilicno je tesko hodati po mekom pijesku toliko vremena. Takoder je prilicno tesko jesti rizu i grah za svaki obrok, ali na sve se covjek navikne :)

Dok patroliramo po mrklom mraku s jedne strane je tamna dzungla sa svojim cudnim zvukovima, u sredini tamni pijesak na kojem tek na 3-4m mozes uociti naplavine, dok sa druge strane sumi bjelkasto zapjenjeno Karipsko more. Nebo je savrseno crno i kako nigdje nema svjetala, prepuno je zvijezda - cak sam uspjela vidjeti Mlijecnu stazu (znam da to nije neki uspjeh u zivotu, ali mene veseli). I u toj potpunoj tami trebam prepoznati kornjacu! Kada gledam vodu trazeci njen svjetlucavi oklop tesko je reci sto je odvaljeni komad stabla a sto kornjaca. Ali onda pocne polako izlaziti iz vode, vukuci gotovo 400kg tezine po mokrom pijesku.
Ove kornjace (Leatherback iliti Dermochelys coriacea) imaju oko 160cm dug koznati oklop sa 7 bjelkastih grebena. Prvo potraze savrseno mjesto za gnijezdo, naprave mali body pit i pomocu straznjih nogu pocne kopati 70ak cm duboku rupu za gnijezdo. Polaganje jaja traje samo 10ak min i tada je kornjaca u stanju slicnom transu kada ne osjeti nista. To je pravo vrijeme za postavljanje metalnih tagova ako ih vec nemaju (sto bas i nije najljepse za napraviti) i izmjeriti ju, jer jednom kada se pokrenu prilicno ih je tesko sprijeciti da se vrate u vodu. Nakon polaganja jaja kornjaca zatrpa gnijezdo i razbaca okolni pijesak u radijusu od 3-4m da bi kamuflirala gnijezdo te se nabrzinu vrati u more. Sve zajedno moze potrajati do 2 sata!

tragovi kornjace

Kako prva patrola pocinje u 20 a zadnja u 24h, ovo ce biti prilicno naporan posao. Ali isplatit ce se jer vidjeti nesto ovako je prava privilegija. A za 60 do 70 dana ce prve malene kornjace poceti izlaziti iz gnijezda u ludom trku do vode. To ce tek biti pravi prizor!
I may not have gone where I wanted to go, but I'm sure I ended up where I needed to be.