moja soba

Dakle, kako da počnem a da ne ispadnem čudna?

Skoro svake noći mi se u sobi se čuju nekakvi čudni zvukovi, kao kuckanje po podu. Evo kako to izgleda:
Zvukovi se ne čuju preko dana.
Kada se okrenem u smjeru zvuka, on prestane. Kada se okrenem od njega, ponovo počne.
Ne može biti škripanje parketa jer je pod prekriven nekakvom gumom/plastikom koja je izlivena u komadu.
Uvijek dolazi iz istog mjesta.
Nije moguće da dolazi iz susjedne sobe jer ga mogu točno locirati na pola metra od kreveta.
Najbolje od svega je da tamo nema ničega, prazan pod.

Jedina realna opcija je da je neki crvić u drvenariji ali:
-zašto bi se primirio kad ga gledam?
-zašto se ne čuje preko dana kada sam mirna (recimo kada sjedim dulje vremena, bez glazbe ili drugih zvukova)?

Na početku me totalno isprepadalo, nisam mogla spavati ali sada sam se već navikla i skoro da mi je svejedno, ALI sada me zaista zanima što je to?!

Ako imate bilo kakve ideje, normalne ili paranormalne pišite...

Projekti

Dobro, svečano obećajem da ću u buduće redovit(ije)o pisati blog...

Što se sve dogodilo od zadnjeg puta... puno toga, zapravo.
Bila sam u Parizu i u posjet mi je došla mama :) Bilo nam je super, puno smo se nahodali, nauživali kulture i nekulture (svaki ugao=javni wc), posjetili puuuno muzeja i zabavili se. Fotke možete vidjeti u galeriji. Jedino mi ostaje želja da odem u Disneyland :) znam, zvuči djetinjasto, ali stvarno stvarno želim u Disneyland!
Kada sam se napokon vratila u Poitiers vratile su se i obveze...

moja sljedeća obaveza: babura

Iz gotovo svakog predmeta moramo napraviti projekt: ili za prezentaciju ili kao znanstveno rad. I to je ok, ali ne kada imamo pet projekata istovremeno! Trenutno radim na jednom gdje pručavamo kako se mijenja ponašanje babura kada su zaražene bakterijom Wolbachia. Ona na nekoliko načina djeluje na reprodukciju: male-killing (ubija sve muške embrije), citoplazmatska inkompatibilnost (ubija sve nezaražene embrije), partenogeneza (sve jajne stanice se neoplođene pretvaraju u ženske embrije) i feminizacija (genetski mužjak postaje ženka koja se može razmnožavati). Malo je čudno kako svi putevi vode prema ženskom potomstvu, ne? To je stoga što se Wolbachia prenosi isključivo ženskom linijom i za nju je bolje da su svi potomci ženke jer mužjaci ne sudjeluju u širenju infekcije kroz populaciju. E sada, feminizirani mužjaci (neo-female) se ne ponašaju isto kao neinficirane ženke a naš je zadatak za projekt bilo ustanoviti kakvo je točno to promjenjeno ponašanje i kako normalni mužjaci reagiraju na takve neo-ženke. Možda zvuči zanimljivo, u biti i jest, ali sama analiza podataka je koma! Statistika mi nikada nije bila draga a sada još manje. Dali su nam nekakve osnove ovdje ali dalje se snalazimo sami.
U biti vjerujem da je dobro što nam daju toliko projekte (samo da ih malo rasporede bolje), jer kako ćemo se inače naučiti pisati? ali stvarno je naporno. Na samo istraživanje članaka odu dani, razvijanje ideje isto, a onda tek dolazi analiza podataka... Jako jako puno posla! Ali prvo dobra vijest je da su napokon stigle ocjene za projekt koji smo radili u Chizeu (ono s pingvinima) i moja grupa je dobila najbolju ocjenu: 18 (max moguće 20, ali to nitko nije dobio). Tako da sada imam malo fore ako negdje popustim :) (nije da gledam negativno, nego dapače pozitivno - ne zabrinjavam se unaprijed s mogućim lošim ocjenama jer sada imam malo zaleđe hehehe).

babura

Od subote do srijede imamo intenzivnu nastavu iz Basis of Ecosystem Analysis, svaki dan od 9 do 17h! Profesori dolaze iz Njemačke i Portugala pa nemaju puno vremena da nam daju normalan tempo nastave tako da se moramo pomiriti s 5 intenzivnih dana.
Tako da je moj život u sljedećih mjesec dana prilično određen i sjedilački, bit će puuuuno teksta za pisati a dolaze i ispiti, ali zato sam ovdje, kaj ne? I onda Ekvador :)