Povratak u Ekvador bio je poput dugo isčekivane nagrade nakon učenja i hladnoće u Francuskoj. Dočekali su me topla noć i Edu sa ružama :)
Ekvador se nije toliko promijenio nakon 15 mjeseci; isti dragi ljudi, poznate ulice, ukusna hrana i neke stare boljke. Država je u problemima, unutarnja previranja kao i obično, ali čini se da stvari polakao idu na bolje. Predsjednik Correa provodi mnoge reforme, a posebno me se dojmila reforma školstva. Ekvador ima poplavu raznih institucija za visoko obrazovanje; ne pretjerujem - na svakom koraku je neko sveučilište, vioka škola ili institut, sve privatno. Profesori su raznih pozadina, a dobar dio ima samo završen četverogodišnji fakultet i tu su stali. Većina tih instituta se nalazi u neadekvatnim prostorima, npr privatnim kućama koje nisu arhitektonski dobro rješenje za nastavu. Osim toga, iako je pravilo da svaki predmet mora imati najmanje 7 studenata koji ga slušaju, ja sam prisustvovala na nekoliko predavanja sa samo 4 studenta (nije da ostali nisu došli, nego ih je toliko upisano). Na jednom predavanju su 4 studentice na drugoj godini fakulteta trebale održati izlaganje na temu "Freud i šala". Izlaganje je bilo doslovno na srednjoškolskom nivou: svaku riječ su čitale sa PowerPoint slajdova i skoro ništa nisu same obješanjavale. Prezentacije su bile krcate textom, pune rečenice koje su očigledno prepisale iz knjige. Često su upadale jedna drugoj u riječ i imale komentare "E da, to mi nije bilo jasno..." Pa onda provjeri prije izlaganja curo! Knjige, internet, konzultacije, toliko je puno opcija. U Europi im ne bi dali da završe takvu prezentaciju. Upravo taj fakultet je u novoj reformi upao u najlošiju skupinu i prijeti mu zatvaranje. Svi se nadaju da će se reformom uvesti reda u visoko školstvo i dati svima dobro orazovanje. Neki instituti i fakluteti se moraju zatvoriti, drugi su dobili 6mjeseci da provedu bitne promjene. Samo nitko ne zna to će biti s onima koji pohađaju ili su završili te institute...
I tako sam prvi tjedan provela po faxevima, slušala par predavanja, neka od kojih je držao i Edu :) I zaključila sam da sam definitivno dobro odlučila odlaskom u prirodne znanosti, jer filozofija, semiotika i slično definitivno nisu za mene!
Drugi tjedan su već bili Božić i Nova godina. Božić smo proveli u kući prijatelja sa njihovih 30ak članova bliže obitelji. I napokon sam postigla svoj cilj: natjerala sam Edua da plešemo haha. Novu godinu smo dočekali kod kuće, sa puricom (bez brige, nisam popustila!) i čestitarenjem po kvartu nakon ponoći. I opet smo plesali :)
Treći tjedan smo malo putovali po sjeveru zemlje. Par izleta, nekoliko jezera i vulkanskih dolina, nešto malo prašume i jedan potok bili su fatalni za moj fotić. Završio je u rijeci. I sada odbija poslušnost. Stvarno nemam sreće s fotićima. Prvi kojeg sam nosila na putovanje je stradao u Costa Rici od vlage i u servisu su me preveslali za 40$ a da ga nisu popravili. Kupila sam drugi, imala ga nekoliko mjeseci i kad sam se vratila kući, na putu iz aerodroma sjela na njega i strgala ekran. Ovaj zadnji sam kupila u 5.mjesecu i nije drugo poživio. Popravak je 114 funti, ili novi i bolji za 99 funti. Koji peh... ali iz ovoga mogu naučiti da skupi fotići nisu za mene, bolje se ti Majo drži idiota koji ne vrijede suza.
Tri tjedna Ekvadora su doslovno proletjela, da je barem tako leti vrijeme dok se ponovo ne vidimo...
Fotke su u Galeriji! (Ecuador2)
Ekvador se nije toliko promijenio nakon 15 mjeseci; isti dragi ljudi, poznate ulice, ukusna hrana i neke stare boljke. Država je u problemima, unutarnja previranja kao i obično, ali čini se da stvari polakao idu na bolje. Predsjednik Correa provodi mnoge reforme, a posebno me se dojmila reforma školstva. Ekvador ima poplavu raznih institucija za visoko obrazovanje; ne pretjerujem - na svakom koraku je neko sveučilište, vioka škola ili institut, sve privatno. Profesori su raznih pozadina, a dobar dio ima samo završen četverogodišnji fakultet i tu su stali. Većina tih instituta se nalazi u neadekvatnim prostorima, npr privatnim kućama koje nisu arhitektonski dobro rješenje za nastavu. Osim toga, iako je pravilo da svaki predmet mora imati najmanje 7 studenata koji ga slušaju, ja sam prisustvovala na nekoliko predavanja sa samo 4 studenta (nije da ostali nisu došli, nego ih je toliko upisano). Na jednom predavanju su 4 studentice na drugoj godini fakulteta trebale održati izlaganje na temu "Freud i šala". Izlaganje je bilo doslovno na srednjoškolskom nivou: svaku riječ su čitale sa PowerPoint slajdova i skoro ništa nisu same obješanjavale. Prezentacije su bile krcate textom, pune rečenice koje su očigledno prepisale iz knjige. Često su upadale jedna drugoj u riječ i imale komentare "E da, to mi nije bilo jasno..." Pa onda provjeri prije izlaganja curo! Knjige, internet, konzultacije, toliko je puno opcija. U Europi im ne bi dali da završe takvu prezentaciju. Upravo taj fakultet je u novoj reformi upao u najlošiju skupinu i prijeti mu zatvaranje. Svi se nadaju da će se reformom uvesti reda u visoko školstvo i dati svima dobro orazovanje. Neki instituti i fakluteti se moraju zatvoriti, drugi su dobili 6mjeseci da provedu bitne promjene. Samo nitko ne zna to će biti s onima koji pohađaju ili su završili te institute...
I tako sam prvi tjedan provela po faxevima, slušala par predavanja, neka od kojih je držao i Edu :) I zaključila sam da sam definitivno dobro odlučila odlaskom u prirodne znanosti, jer filozofija, semiotika i slično definitivno nisu za mene!
Drugi tjedan su već bili Božić i Nova godina. Božić smo proveli u kući prijatelja sa njihovih 30ak članova bliže obitelji. I napokon sam postigla svoj cilj: natjerala sam Edua da plešemo haha. Novu godinu smo dočekali kod kuće, sa puricom (bez brige, nisam popustila!) i čestitarenjem po kvartu nakon ponoći. I opet smo plesali :)
Treći tjedan smo malo putovali po sjeveru zemlje. Par izleta, nekoliko jezera i vulkanskih dolina, nešto malo prašume i jedan potok bili su fatalni za moj fotić. Završio je u rijeci. I sada odbija poslušnost. Stvarno nemam sreće s fotićima. Prvi kojeg sam nosila na putovanje je stradao u Costa Rici od vlage i u servisu su me preveslali za 40$ a da ga nisu popravili. Kupila sam drugi, imala ga nekoliko mjeseci i kad sam se vratila kući, na putu iz aerodroma sjela na njega i strgala ekran. Ovaj zadnji sam kupila u 5.mjesecu i nije drugo poživio. Popravak je 114 funti, ili novi i bolji za 99 funti. Koji peh... ali iz ovoga mogu naučiti da skupi fotići nisu za mene, bolje se ti Majo drži idiota koji ne vrijede suza.
Tri tjedna Ekvadora su doslovno proletjela, da je barem tako leti vrijeme dok se ponovo ne vidimo...
Fotke su u Galeriji! (Ecuador2)
1 komentar:
baš lijepi post - znaš dočarati atmosferu.
A fotić - pa toga barem ima... svakako nabavi novi, jer su ti fotke jako dobre... bilo bi šteta da prestaneš
Objavi komentar