noć na aerodromu

dakle, za ubuduće: ne provodi sama noć na aerodromu!
nema šanse da ćeš spavati, što od buke što od čudaka koji će te slijediti uokolo. već dva sata pokušavam naći mirno mjesto da provoem noć, pomirila sam se s time da neću spavati ali ovaj tip je stvarno dosadan. neki beskućnik, nosi dva sloja hlaća. od kojih su jedne poderane, malo smrdi. ni to mi ne smeta, ali neće me ostaviti na miru! gdje god da se maknem on ide zamnom. čak je gledao i film samnom preko mog ramena!
ruby će uskoro izgubiti power i... it's going to be a looong night. tek je 1.30. avion mi poljeće u 10, znači tek oko 8 je check-in. i onda cijeli dan putovanja, preko miamija da bi navećer oko 21.30 stigla u quito, i to s vremenskom razlikom od 6h.
samo se nadam da se taj tip više neće vratiti jer mi je već počeo i prilaziti i pokušava nešto reći ali ga ne razumijem. s radnicima je govorio neki jezik koji mi je zvučao kao arapski tako da stvarno pojma nemam... uglavnom, još 6 i pol sati.
and here he comes again. aham ipak govori i frnacusko ali totalno mumlja. daj odlazi već jednom. mislim, nije da se bojim ali mi je nelagodno, ne mogu se opustiti. i sada još neću spavati oko 50sati (30 put plus dan prije)... ko da mi ispiti nisu bili dovoljni.
i hladno je.
ima dosta beskućnika tu na aerodromu, barem 10 sam vidjela na ovom terminalu, koji nije ni jako velik. većina ih ima vreće za spavaje i samo traže mirno mjesto za provesti noć. prvo sam islila da su putnici ali samo brzo shvatila razliku: nemaju prtljagu.
ok ruby, idem naći neko bolje mjesto za ubiti vrijeme i nadam se da ću bar nakratko moći zatvoriti oći...

na moju nesreću, noć je bila jako jako duga... ali je prošla :) sada sam u miamiju i čekam let za quito :)