Pa-pa ekvadorci...

Sutra je moj zadnji dan u Ekvadoru... koja steta, jer zemlja me potpuno ocarala. Ljudi, hrana, boje, mirisi, glazba, lezeran stav... Biti ce tesko to nadmasiti u Centralnoj Americi. U ponedjeljak dakle letim za Costa Ricu, gdje cu 4 mjeseca raditi na plazi u projektu ocuvanja morskih kornjaca. Tome se iskreno veselim i sigurna sam da ce biti bolje od Haciende. Ako nista drugo, barem mi nece biti hladno :)

Zadnji tjedan u Ekvadoru sam provela skicuci se po Quitu. Bila sam cak i na koncertu latinoamerickog metala! Na moje veliko iznenadenje i nije bilo tako lose hehe. Prve grupe su nas doduse sve ostavile hladne, ali kada su na red dosle zvijezde, grupa Kraken, nastalo je opce ludilo. Ljudi su skakali, bacali se u mosh-pit, laktarili, pjevali... opca ludnica ali zapravo super atmosfera.

Osim toga, posjetila sam najbolju i najvecu trznicu rukotvorinama u Ekvadoru, u Otavalu (par fotki je u Galeriji). I zaista, trznica je ogromna. Setala sam dobrih 2 sata i jos nisam sve vidjela. Kisa me nazalost potjerala natrag u Quito, inace bih ostala jos dobrih sat vremena.

I stvarno se ima sta za vidjeti! Nema sto nema - puloveri od alpake, salovi svih boja i velicina tradicionalni sesiri, "turistcke" majice, nakit, kamene lulice i nozevi, slike, razglednice, antikviteti... Vecina stvari je namijenjena turistima, kojih ima ko mrava i cini se da im je u Otavalu to najvazniji izvor prihoda.

Steta sto ne mogu nositi toliko stvari sa sobom na put, jer ovdje bi se mogao napraviti jako dobar shopping :)

Vecers idem zadnji put posjetiti jedne prijatelje i sutra mi predstoji najomrazeniji dio svakog putovanja - spremanje torbe! Ali sto se mora nije tesko, ne?