Dosao je i taj tuzan dan i ja sam se oprostila od Ekvadora i Edua.
Stigla sam u Costa Ricu i na srecu dobila smjestaj kod prijateljice. Zasto na srecu, pitate se? Jer je sve ovdje SKUPO! Ovo je kao Hrvatska! Musli su skoro 20kn, mlijeko 5kn, voda 4kn... nisam bila spremna na takav radikalan skok nakon Ekvadora, gdje mozes pojesti kontinentalni dorucak (2 jaja, kava, sok i pacivo) za 5kn ili kupiti vodu za 1,5kn! Ali kako cu vecinu vremena provoditi u rezervi Pacuare gdje necu imati na sto trositi, valjda nema ni veze.Tjedan dana sto sam imala slobodno prije pocetka posla sam odlucila provesti svrljajuci po zemlji. Posjetila sam privatni rezervat Moteverde gdje sam 2 dana setala vlaznom kisnom sumom i vidjela svakakva cuda koja nisam mislila da cu u zivotu vidjeti (ovi mravi rezaci, 5 vrsta kolibrija i quetzal).
Vulkan se pokazao nesretan za moje zdravlje. Prvi dan sam otisla u obliznje terme sa 20 bazena i kako sam 4 sata skakala iz jednog u drugi bazem po friskom zraku fino sam se prehladila! Sada sam na pragu toga da izgubim glas ali ni to nije sve...
Sljedeci dan sam otisla na canopy (one zice po kojima se spustas) i jahanje, i kako nikada nisam bila u sedlu, toliko me nazuljalo da sada jedva sjedm. Da da, samo se vi smijte...
U ponedjeljak odlazim na karipsku obalu Costa Rice, u rezervat Pacuare. Tamo cu provesti cetiri mjeseca radeci kao Research Assistant na projektu ocuvanja morskih kornjaca. Kako je rezervat dosta izoliran moci cu izlaziti u najblize selo jednom tjedno i tamo navodno ima internet. Uz iskusatvo sa praxe u Ekvadoru ovo ce ocito biti godina izolacije za mene :)posjetite http://www.turtleprotection.org/ da vidite gdje sam i sto radim
Broj komentara: 15:
nije mi jasno...studiras pet godina i onda lunjas po svijetu?
covjek bi ocekivao neku specijalizaciju, rad na nekom projektu.
i osim sto te ima po svud, sto je interesantno, istražujući razlicite kulture na majci Zemlji, kako ti to tocno ulazi u struku?
bila si i sama navela kako je ekvador "totalna štanga" za bilo kakvu praxu, eventualno za prakticiranje uredjivanja okucnice te gasnje pozara na "old school" nacin.
povermeno bacim oko na blog citajuci putopise gdje si sve bila.
...osim zadnjeg gdje si navela kako ces raditi u institutu za cuvanje kornjaca nigdje do sada nisam vidio nista sto bi imalo veze sa faksom koji si zavrsila.
osim sto se dobro zabavljas, nadam se da ces upiti ponesto i znanja za kojega si se i trudila zavrsiti faklutet, bubajuci svemoguce vrste biljnog i zivotinjskog svijeta.
nemoj me krivo shvatiti, sve je ovo zanimljivo, ali da sam na tvome mjestu, prvenstveno bih tezio struci, jer si u pravilu zbog toga i tu gdje jesi,zar ne?
Ne znam tko je pisao gornji komentar na tvoj blog, al uopce se nemoj obazirati na takve provokacije. Svako ima pravo ciniti sa svojim zivotom sto zeli i ako si pravi prijatelj neces osudjivati postupke neko podrzavati i bodriti osobu koja ti je draga. Ovo je bila Majina zelja i kao takvu ju treba i prihvatit a ne kritizirati zasto nije ovo, zasto nije ono.. Meni se cini izuzetno sretna i zato sam i ja sretna zbog nje bez obzira da li je rijec o struci ili naprosto o ostvarenju nekog sna. Zasto bi covjek bio definiran samo svojom strukom, kao da te druge stvari ili druge preokupacije ne cine osobom kakav jesi? Ja bi se malo zapitala na mjestu osobe koja je napisala sto je bez imalo razmisljanja..
Znam kako je biti konstantno vezan za struku, bez ikakvog slobodnog vremena za kakva putovanja i mogu slobodno reci da nisam u nikakvoj prednosti niti da mi je ista bolje nego da sam uzela malo pauze za sebe i ostvarila svoje druge ciljeve. Naprotiv, cak mi je zao..Tako da ti Maja zelim samo da uzivas i dalje i ignoriras takve komentare! Glavu gore i u nove pobjede!
intern:)
Bravo za prvi komentar!!!'???Nije ni cudo da ti nista nije jasno u vezi Majinog putovanja.Ona je spremna prihvatiti putovanje i u nepoznato i u nepredvidivo izgradjuci svoju licnost, znanje jezika ,komunikativnost i ponesto zabave , ako je to dozvoljeno nakon faksa.Vjerujem da ces TI u svijetlu svojih interesa biti barem upola uspjesan i uporan kao nasa Putnica.Njoj zelim puno neobaveznoga iludoga provoda u ovom uzurbanom i stresnom zivotu.Ali ,da ona zna i moze ono sto mi nemozemo i za sta nemamo petlje.Nadam se da se ne ljutis na moj komentar .Nije sve u ucenju i dokazivanju uspjesnosti u struci ,treba zivjeti dok si mlad, ako mozes ,naravno .Unesi malo vise veselja i slobode u svoje poglede na zivotni put i mladost!
dakle,
citat:Nadam se da se ne ljutis na moj komentar.
ne. to je tvoje misljenje.
ja sam samo izrazio svoje.
citat: Ja bi se malo zapitala na mjestu osobe koja je napisala sto je bez imalo razmisljanja..
stovise, zapitao sam se u prvoj recenici svog posta, hvala.
citat: Meni se cini izuzetno sretna i zato sam i ja sretna zbog nje bez obzira da li je rijec o struci ili naprosto o ostvarenju nekog sna.
to sve stoji, no sudeci u kakvom svjetu zivimo, sreca nije dio jednadžbe uspjeha.
ovo doista zvuci grdo i htjet cete me na krizu ali tako stvari stoje.
isto tako biti vezan za struku i nemati vremena za sebe daje sliku neorganizacije. nisam htio napisati lijenosti jer bi ispalo pregrubo.
postujem jedino ako si mlada mama i imas bebu kojoj se moras posvetiti te sebe staviti u drugi plan...to hoda.
da se vratimo na glavni put.
tko financira sve to? obitelj? nagrada za diplomu?
to svojima ne bih mogao prirediti. ako bih hio putovati ili sto god mi vec padne na pamet koristio bih se onime sto sam zaradio/ustedio, a ako se ne bih mogao sam financirati, istrazio bih sto vise mogu gdje idem( mailom ,skypom, telefonom)i pripremio si plan( da roditeljima predocim cijenu svoje avanture) da ne zavrsim u slicnoj situaciji kao Maja; u nekoj zabiti gdje je autobus cudo tehnologije.
nadam se da te bar ovo iskustvo naucilo necemu.
naravno da ti roditelji nece zamjeriti na tome, njima je jedino bitno da si sretna. ja to ne bih mogao uciniti jer ja postujem svoje roditelje i ono sto za mene cine da bih ja bio sretan.
HEEEEJ Majo! Siniša je!Nemam baš pametmog objašnjenja zašto se ne javljam, malo me posao socijalno umrtvio.Reko sam je tebi da ćeš da se zaljubiš, a ti mi nisi vjerovala...Neka, neka, nek se mladi vole :) Samo bit će zeznuto ako budemo radili onu tradicionalnu svadbu sa kolonom auta, ovdje ćemo zbog prekomorskih prilika imati kolonu aviona. Ja ću u tom slučaju nositi zastavu kroz gornji otvor od aviona a Perković će polijevati rakijom slučajne prolaznike :) Nego, ja se zeznuo kad sam upisivao ovu stranicu, umjesto "majaintheworld" ja napisao "worldinthemaja" i neću ti opisivat na kakvu sam stranicu došao :)Majo, samo se ti nama čuvaj i vrati sretna i zdrava doma!Puno pozdrava šaljem i jednu ogromnu pusu- prijateljsku, da Julia ne misli krivo, dajem!Javim se kasnije.
Romana kaze:
Komentari su postali zanimljivi...
U zapadnim zemljama dosta je uobicajeno da ljudi nakon zavrsenog skolovanja uzmu godinu dana za putovanja ili neku vrstu usavrsavanja za koje kada se jednom zaposle nece imati vremena. Ne smatraju to izgubljenim vremenom, vec dijelom naobrazbe i osobnog rasta. Moje je iskustvo da dodir s drugim zemljama, rasama, kulturama, vjerama, obicajima... siri um i cini nas tolerantnijima, otvorenijima, poniznijima, svjesnijima relativnosti svijeta.
Da bismo govorili o jednadzbi uspjeha, trebamo prije svega definirati uspjeh. U najsirem smislu kaze se da je uspjeh "postignuce zadanih ciljeva". Rekla bih da je Maja u tom smislu prilicno zadovoljna.
Prije nego sto se donese zakljucak o teskocama financiranja necijeg putovanja ili o necijem postivanju ili nepostivanju roditelja, trebalo bi postaviti jako puno pitanja. U protivnom se stjece dojam o neozbiljnosti nekoga tko se zeli predstaviti ozbiljnim.
Na kraju, ovo je ispalo malo preozbiljno. Evo smjeska :)
a boris kaže...
nakon nekoliko čitanja nije mi baš jasno zašto su svi napali onaj prvi komentar i njegovog autora, kada je čovjek totalno u pravu.
Zašto bi itko normalan nakon pet godina faksa išao putovati par mjeseci po svijetu?
Daleko je bolje zatvoriti se u svoju sobicu, čvrsto stisnuti okice i praviti se da svijet i ne postoji... jer što to ima "tamo" a nema u sobici?
Baš ništa... osim možda koja tisuća sitnica koje ovaj svijet čine ludo zanimljivim mjestom... ali to zaista nije vrijedno spomena.
Jer te sitnice - različite kulture, zemlje, ljudi, običaji - kakve one imaju veze sa strukom? Baš nikakve, kao što to lijepo primjećuje anonimni komentator.
Osim što čovjeku šire horizonte i čine ga mudrijim.
Ali čemu to - daleko je bolje sve to ignorirati i uživati u tako ugodnoj sigurnosti svoje sobice i čitanju stručnih knjiga... jer zašto bi čovjek trebao znati išta izvan svoje struke? Pa čitav smisao postojanja ljudskog bića je upravo u što užoj specijalizaciji... i izbjegavanju stvarnog života, sa svim potencijalnim rizicima pri njegovom otkrivanju.
I pitanje financiranja puta je sasvim točno postavljeno. Zaista nije u redu da obitelj plaća takve beskorisne i objesne poduhvate.
Možemo se s pravom upitati: zašto bi uostalom obitelj finacirala i čitavo školovanje svoje djece - pa bili bi daleko bolje da ih puste da sami zarade novce, pa neka se školuju nakon toga... sa 40, 50 godina.
Jer - kako lijepo primjećuje autor - funkcija obitelji i nije uzajamno podržavanje i pomaganje, nastojanje da se međusobno učine sretnima, nego što sebičniji i otuđeniji odnosi članova. Bilo bi idealno da se međusobno i ne poznaju, pa da tako nemaju baš nikakvu obavezu jedni prema drugima.
Još jednu stvar je autor odlično uočio - odsustvo bilo kakvog plana ovog putovanja.
Jer kako bi se inače moglo dogoditi da Maja završi u nekoj zabiti gdje je autobus čudo tehnologije?
Ili da sasvim neplanirano izbije nekakav požar u nekakvoj kuhinji u nekakvom Ekvadoru?
Ili da se penje po nekakvom vulkanu za kojeg se ne zna točno vrijeme erupcije?
Pa takve događaje iole razborit čovjek isplanira godinama unaprijed... i ni ne pomišlja krenuti na put bez točnog rasporeda tih prevažnih stvari. Jer šta napraviti ako mu, usred putovanja, sasvim neplanirano, pobjegne autobus za obližnje selo?
Jedino što mu preostaje je vratiti se kući, sve ponovo isplanirati (ali ovaj put puno, puno bolje), preodočiti svojoj otuđenoj obitelji novi, poboljšani plan i krenuti ponovo...
To je jedini racionalni pristup - sve ostalo je samo besmisleno trošenje vremena.
samo cu uputiti pitanje prvoj osobi koja je anonimno komentirala: tko si ti da ikome sudis? Cini mi se da uopce ne poznajes Maju. Necu vise uzaludno trositi vrijeme na komentare osobe koja vjerojatno u slobodnom vremenu samo udara po tastaturi svog komjpjutera i to smatra dometom svog zivota. A pitam se, pitam da li uopce zna neke druge stvari o zivotu..
MAMA kaze : Za ovajt jedan smo se naucili sto za koga znaci obitelj , roditelji ,prijatelji ,fakultet ,razliciti zivotni interesi itd, itd. Ja, kao Majina mama zadovoljna sam i ponosna na nju kao mladu ,pametnu, znatizeljnu,odgovornu i vedru djevojku koja upravo pocinje zivjeti svoje snove. U iscekivanju novih dogodovstina pozdrav svim blogerima potpisanima i anonimcima .
Majo,Matko je!
Nadam se da si dobro. Citam s vremena na vrijeme tvoj blog.
Da ti budem iskren, zao mi je sto nisam uspio doci u Ekvador,ali sto sad. Vidim da je tebi dobro i da se lijepo snalazis.
Vidim da ima pametnih ovdje koji ne znaju sve(nitko nezna SVE) ali uvijek znaju sto treba napraviti u tudoj situaciji. Ja ti samo zelim da se zabavljas i da uzivas.
Znam da nije lako biti tisuce km od kuce.
Neznam da li ti fali obitelj i dom, ali sad kad si tamo, to je manje bitno...Jos to malo vidis i proputujes i doma si...
Posaljem ti mail sad jedan dan kad ulovim malo vremena.
Zelim ti svako dobro!
Matko
zdravo svima!
hvala vam svima na podrsci, moj komentar ce biti kratak i to the point:
kao prvo, za ovako nesto kao sto ja radim moras imali smisla za avanturu i mrvu hrabrosti - to sto ih ti nemas nije moj problem! zatim, primjetila sam da ti ne vidis siru sliku - ja cu u ovoj godini nauciti toliko vise od tebe koji vjerojatno negdje vec radis - o zivotu, o snalazenju u nepoznatom, nesto i o biologiji ali ponajvise o sebi samoj.to sto se ti bojis izaci iz kuce ne znaci da smo svi takvi. i nemoj reci da nisi imao priliku - ja sam svoje prilike sama stvorila, prvo radeci za IAESTE a za costa ricu naporno uceci spanjolski i mjesecima surfajuci internetom. to sto je praxa u ekvadoru ispala takva kakva jest nije moja greska jer su mi svi odreda davali krive informacije. ali i to je dio zivota, zar ne? malo improviziranja, korigiranja planova, ucenja flexibilnosti. nije sve tako fixno kako bi mi ponekad zeljeli.
ja znam da cu ionako cijeli zivot provesti radeci i da jednom kad se zaposlim necu moci ici na ovakvo putovanje, tako da dok mogu, moram iskoristiti svoju priliku! a to sto imam obitelj koja me podrzava, i to ne samo financijski, je prava sreca, to znam i jako sam zahvalna. ali kao sto je boris rekao - cemu sluzi obitelj ako ne da te podrzava?!
osim toga, putovati sam je prilicno naporno jer nemas na koga se osloniti, podijeliti odgovornost donosenja odluka ili jednostavno se opustiti dok satima sjedis u busu. zato nemas pravo omalovazavati moje putovanje nego budi malo slobodan i sam proputuj svijet. ako imas hrabrosti.
ovime bih htjela zavriti raspravu o mojem uzaludnom trosenju novaca, nadam se da vise necete komentirati na ovu temu.
pitanje za g. Borisa: sudeci prema svemu sto ste rekli analizirajuci moje postove da li i vi tada besmisleno trosite svoje vrijeme?
a i primjetio sam da se familija prikljucila podrsci. dva posta koji narusuju idilu i rakete su lansirane. nista ne smije nasu putnicu izprovocirati. koja patetika. cak se i sama protagonistica morala pravdati o svom časnom činu.
slatko; a i interesantno je kako te kritike ili drugacija vidjenja vrijedjaju.
sto se tice omalovazavanja, ta ti je jako dobra, ovo je otvoreni blog i mogu apsolutno ciniti sto me god volja.
prilicno si se raspisala o meni i sebi. nemoj, jer me uopce ne poznajes...uostalom odoh odavde.
bili ste zabavni.
Meni je samo zao sto se nas anonimni kriticar nije potpisao. Ni za to nema hrabrosti...
a boris kaze:
nisam se više mislio vraćati na ovu temu, ali budući da sam direktno prozvan: (pitanje za g. Borisa: sudeci prema svemu sto ste rekli analizirajuci moje postove da li i vi tada besmisleno trosite svoje vrijeme?)... evo da odgovorim:
O da, i ja "besmisleno trošim svoje vrijeme", slično kao i Maja... i oboje baš uživamo u tome... geni, valjda....
I na kraju - nema razloga za ljutnju, nisam te želio uvrijediti, samo sam ti htio reći da malo otkačenosti i izbjegavanja krutih šablona u životu nije na odmet - to život čini veselijim...
Evo za anonimca http://www.iaeste.hr ;)
Pusa Majo, Grcic
Objavi komentar