Ove godine sam, ocito da nadoknadim dosadasnje neslavljenje, imala cak cetiri Bozicne proslave :)
Prva je bila u skoli gdje radim, na zadnji dan skole. Druga je bila svecani rucak u haciendi, nakon cega su se djelili pokloni za sve zaposlenike, njihove supruznike i klince, sto je vrlo lijepo od Marie Jose i Jorgea. Ja sam jadna dobila neku ruznu siltericu. Mozete zamisliti mene sa siltericom?!? Koma. But it's the thought that counts... Treca festa je bila u organizaciji IAESTE Ecuador i okupila je 15ak sto stranaca sto domacina. Bilo je simpa, sa "tajnim prijateljima kojima se kupuje dar. Ja sam curu koja mi je bila "tajna" tek upoznala te veceri, tako da sam pribjegla onome sto kod nas uvijek pali - nausnicama hehe. Cetvrta je bila s mojim dragim i njegovom obitelji i prjateljima.
Sve u svemu puno se festalo, fino jelo i pomalo pilo (neki malo vise, naravno). Dobila sam zaista neocekivane poklone koji su mi ugrijali srdasce i iskreno me nasmijali. Ali najbolje od svega je opet - otkrivanje.
Nema nista od Bozicnog ugodaja, nema ukrasa po ulicama vec samo po shopping centrima, nema bas ni bozicnih pjesama, skoro nitko ne ide na polnocku i naravno - nema snijega :( I da - djeca ne vjeruju u Djeda Mraza/Bozicnjaka, mama i tata nose poklone.
Svi ducani su na Badnjak radili do 21h. Na Bozic su radili vec od 11h, sve je bilo kao na obican radni dan. Ovo je prvi put da me Ekvador razocarao. Mislila sam da je Juzna Amerika prilicno religiozno podrucje, kada ono bussiness as usual!
Jedina stvar koja me ugodno iznenadila i svaki put nasmijala su bile ulicne parade. Svakih pola sata ulicom prodefiliraju klinci od 3 do 8g obuceni u gusare, trolove, princeze, narodne nosnje... to su grupice od 30ak klinaca koji su bili na bozicnoj mili/blagoslovu i sada sretni cupkaju natrag u skolu sa slatkisima u rukama. Slatko :)
I tako mili moji, prosao je prvi Bozic daleko od doma. Svi ste mi nedostajali i bili u mislima, ali na srecu i ovdje sam nasla drage ljude koji su mi omogucili nezaboravna sjecanja na jedan drugaciji Bozic. S malo zakasnjenja - svima sretan Bozic, a posto je i 2008. skoro tu, svima vam zelim da se u Novoj zabavite barem upola koliko ja ovdje :)
nove slike su postavljene u galeriji Hacienda, Quito, Skola i Bozic.
Prva je bila u skoli gdje radim, na zadnji dan skole. Druga je bila svecani rucak u haciendi, nakon cega su se djelili pokloni za sve zaposlenike, njihove supruznike i klince, sto je vrlo lijepo od Marie Jose i Jorgea. Ja sam jadna dobila neku ruznu siltericu. Mozete zamisliti mene sa siltericom?!? Koma. But it's the thought that counts... Treca festa je bila u organizaciji IAESTE Ecuador i okupila je 15ak sto stranaca sto domacina. Bilo je simpa, sa "tajnim prijateljima kojima se kupuje dar. Ja sam curu koja mi je bila "tajna" tek upoznala te veceri, tako da sam pribjegla onome sto kod nas uvijek pali - nausnicama hehe. Cetvrta je bila s mojim dragim i njegovom obitelji i prjateljima.
Sve u svemu puno se festalo, fino jelo i pomalo pilo (neki malo vise, naravno). Dobila sam zaista neocekivane poklone koji su mi ugrijali srdasce i iskreno me nasmijali. Ali najbolje od svega je opet - otkrivanje.
Nema nista od Bozicnog ugodaja, nema ukrasa po ulicama vec samo po shopping centrima, nema bas ni bozicnih pjesama, skoro nitko ne ide na polnocku i naravno - nema snijega :( I da - djeca ne vjeruju u Djeda Mraza/Bozicnjaka, mama i tata nose poklone.
Svi ducani su na Badnjak radili do 21h. Na Bozic su radili vec od 11h, sve je bilo kao na obican radni dan. Ovo je prvi put da me Ekvador razocarao. Mislila sam da je Juzna Amerika prilicno religiozno podrucje, kada ono bussiness as usual!
Jedina stvar koja me ugodno iznenadila i svaki put nasmijala su bile ulicne parade. Svakih pola sata ulicom prodefiliraju klinci od 3 do 8g obuceni u gusare, trolove, princeze, narodne nosnje... to su grupice od 30ak klinaca koji su bili na bozicnoj mili/blagoslovu i sada sretni cupkaju natrag u skolu sa slatkisima u rukama. Slatko :)
I tako mili moji, prosao je prvi Bozic daleko od doma. Svi ste mi nedostajali i bili u mislima, ali na srecu i ovdje sam nasla drage ljude koji su mi omogucili nezaboravna sjecanja na jedan drugaciji Bozic. S malo zakasnjenja - svima sretan Bozic, a posto je i 2008. skoro tu, svima vam zelim da se u Novoj zabavite barem upola koliko ja ovdje :)
nove slike su postavljene u galeriji Hacienda, Quito, Skola i Bozic.
3 komentara:
pa nakon tolikih proslava JEDNOG bozica, ni audijencija kod bozanica ti vise nije tako nedostizna...
a buduci tvoj najnoviji mob i nije bas nesto vjest u primanju sms-a, ne preostaje mi puno mogucnosti: ili cekati da ti ga vec jednom ukradu (pa imas ga vec skoro DVA tjedna!!!)pa nabavis nesto bolje, ili ti ovako cestitati novu godinu... i evo odlucujem se za ovo drugo - u iducoj ti godini zelim jos puno ovakvih zgodnih dozivljaja, i neka se zavrse isto ovako sretno kao i do sada. I bit ce to onda godina za sjecanje. A gotovo sam siguran da ce mi se zelje ostvariti. Velika pusa
Hola Maja!
He leido todo lo que habias escrito aqui y veo que te lo pasas muy interesante, pero que muy "de cine" o "de pelicula". Estoy muy contenta de poder decirte que eres una persona muy valiente y que con este viaje podras escribir un libro (al menos) y creo que hablas espanol muy bien (porque antes de irte de viaje estabas un poco confusa con el subjuntivo) y creo que todo lo que hemos estudiado lo usas y estando ahora alli aprenderas muuuucho!
En 2008 te deseo muchisima suerte, buena salud y que te lo pases "bomba" alli :) Espero que un dia (cuando vuelvas) contaras mas cosas de tu maravilloso viaje.
Muchos saludos; tu ex-profesora de espanol Brigita
Bok Maja! Htio sam ti se zahvaliti na poslanoj slikici, zamisli samo koliki je put prosla do Zagreba i uspjela stici do mene! Bas ste slatki tamo svi na okupu.Stvarno si me ugodno iznenadila! Nadam se da se dobro i dalje provodis i da ces nas uskoro opet oduseviti dogodovstinama mlade svijetske putnice. Cuvaj nam se!
Pozdrav od Tome!
Objavi komentar