Mobitel, treci dio

Michelena (kvart Quita), 19h, ulice pune prolaznika i prodavaca piratskih dvd-a, carapa, nakita, opreme za mobitele... Jedan od prolaznika je i mlada bjelkinja, rijedak prizor u tom kvartu, ali ona samouvjereno hoda ulicom trazeci lokal gdje moze pojesti maduro (przena banana) i moracho (pice od mlijeka i kukuruza mote).

Ne sluteci nista, djevojka mirno hoda ulicom, ude u dugo trazeni lokal i narucuje. Kada posegne u ruksak za novcanikom, primjeti da je mali dzep otvoren. Nestao je mobitel! Ne opet!, pomisli, ovaj Samsung mi se bas svidao!

I tako nasa junakinja pomalo tuzna ali ipak shvacajuci ironiju opetovanih krada "rabljenih" mobitela, sjeda za stol. S osmjehom na licu, jer joj nisu ukrali nista vaznije, uziva u maduru i morochu, razmisljajuci hoce li iduci mobitel biti bolje srece...

Novi broj (samo za korisnike tele2) je +593/8995-8099

Sljedeci mjesec ce sigurno biti novih pustolovina nase neimenovane junakinje, pa nam se pridruzite u njenim najnovijim napeticama :)

U skoli sam pocela raditi sekcije - prvo je pala riba a zatim i gujavice. Kako izgleda jadna riba nakon sto ja zavrsim s njom mozete vidjeti na slici ispod:

a ovako to izgleda kada mali umjetnik Diego nacrta moj nered:

Gujavice ovdje nisu kao nase malene jadne glistice. Ove s kojima sam ja radila su divovi debeli ko palac i dugacki preko 30cm! I nece umrijeti! Stavila sam ih u vodu i nakon 45 min su bile zive (inace disu preko koze tako da me to zaista cudi). Djeca su vec postajala malo nervozna jer su zeljeli vidjeti kako igleda kad se otvori jadna zvijer, a ona nece da umre! i onda sam iz prve pomoci izvadila alkohol i ubacila jadne gujavice u to. Malo su se meskoljile ali su se ubrzo mirile i mislila sam to je to!

Ali vraga! Nakon sto su bile nevjerojatnih 40min u alkoholu, poceli smo sekciju. Ja sam radila prva i opisivala sto vidimo. Ali kad sam napravila prvi rez, jadna se zivotinja pocela meskoljiti - bila je ziva! Brzo sam je bacila natrag u alkohol i napokon je umrla. E srce mi je stalo kada sam shvatila da moze osjetiti sto radim :( Na srecu, gujavice koje su rezali klinci su bile mrtve, tako da nije bilo problema. Mozete zamisliti kako je meni kao vegetarijanki uopce ubiti neku zivotinju a jos gore da onda shvatim da je jos ziva kad ju pocnem rezati!!! Zato sam rekla da sljedeci put kada radimo cuya (nesto kao zamorac) hocu da svi budu mrtvi prije nego dodu na moj stol!

I da, Svemir mi se osvetio za to sto je gujavica bila ziva - u cetvrtak navecer sam zakasnila na zadnji bus sto ide za Machachi i dalje za QUito. Bus je stigao 20min ranije!!! I onda hodajuci po mraku sam 5 puta ugazila u lokve tako da nisam bila samo ljuta, vec i mokra i smrznuta, jer sam tako morala hodati 20min natrag do hacinde. Ali je zato vikend bio super i znam da se Svemir nije bas jaaako naljutio :)