Sta se sve nece desiti...

Dakle, ja sam dosla do zakljucka da cu na ovom putovanju dozivjeti sve sto u Hrvatskoj nisam. Prosli su me mjesec, da vas podsjetim opljackali u Quitu, i to ni manje ni vise nego sa pistoljem. Dogadaj ovog mjeseca je pozar. Gdje? U haciendi. Na srecu sve je dobro proslo iako je sve moglo izgorjeti u roku od par minuta.

Sigurno ste na fotografijama Haciende u Galeriji primjetili da sve zgrade imaju lijepe izvorne slamnate krovove. E upravo je jedan takav krov gotovo unistio cijelo imanje. Nije zapravo kriv krov, nego boca plina koja je povukla plamen iz kuhinje. Najgore od svega je da uz tu bocu bilo jos 5 drugih koje su mogle eksplodirati svakog trenutka. Ali zahvaljujuci zaista odvaznim momcima koji su uspjeli izbaciti boce iz vatre, nista jako lose se nije dogodilo.

tu je sve pocelo

Citala sam u svojoj prohladnoj sobi kada sam cula neku viku vani. Prvo sam pomislila da su klinci kojih je bilo 15ak tog dana ali onda sam zakljucila da su mi glasovi poznati i izjurila van. Imala sam sto vidjeti - slamanti krov glavne zgrade je gorio nekoliko metara visokim plamenom. Moram priznati da mi nije bilo bas svejedno jer je to otprilike 5m od moje sobe. Nabrzinu sam se vratila unutra i ubacila dokumente, novac i par sitnica u ruksak i tada sam se malo smirila. Kako nitko nije bio dovoljno priseban da se sjeti nazvati vatrogasce, dala sam svoj mobiel jednom lokalnom tipu neka on nazove jer dok bi im ja objasnila gdje smo i sto se dogada, vec bi cijelo imanje izgorilo. Tako sam se ja primila nosenja kanti s vodom i pomagala koliko sam mogla. Za to vrijeme su turisti koji su bili u posjeti gledali u cudu. Nekoliko ih je pomagalo, uglavnom muskarci dok su zene i djeca bili zauzeti placom i vikom. Sto je najbolje od svega, oni su bili dobrih 20 m udaljeni od zgrade u plamenu i nije bilo niti najmanje sanse da dode do njih!

sljedece jutro krov je vec napola popravljen

Nakon 10ak minuta smo uspjeli ugasiti pozar i nakon 40ak su stigli vatrogasci. Nisu bas vise imali so za napraviti, samo su sljedeca 3 sata cuvali pozariste i dobrlo zalili krov. Zapravo je cudo da se nista gore nije desilo. Na srecu nije bilo vjetra da raspiri vatru i nekim cudom se nije prosirila. Izgorio je mali dio krova, kao sto mozete vidjeti na fotografiji i to su ujutro vec krenuli popravljati. Steta u unutrasnjosti takoder nije bila velika, malo je ostecena kuhinja ali je ujutro sve proradilo i svi smo se bacili na ciscenje.

Kako je meni sve draze gledati s bolje strane, mogu reci da sam zbog ovoga (jer sam morala pomagati u pospremanju) naucila cijeli inventar spavace sobe na spanjolskom, naucila sam spremiti krevet onako kako to rade u hotelu i uvidjela da sobarice imaju jako tezak posao :)

A kada sam vec kod posla, trebam spomenuti da sam pocla raditi u lokalnoj osnovnoj skoli! Da, ja koja nikada nism htjela biti uciteljica i koja sam upravo zbog toga izabrala inzenjerski smjer, sada predajem biologiju klincima od 7 do 11 godina! Jadni klinci sa mojim spanjolskim hehe

Maria Jose, moja sefica cija je hacienda mi je jedan dan rekla da cu pomagati u skoli 2 dana u tjednu. Trebala sam raditi neke svoje projekte, tipa pitanje otpada, recikliranje, kompostiranje. Ali kada sam dosla u skolu na dogovor, postalo je jasno da necu to raditi. Jedna profesoria na skoli istovremeno radi sa tri razreda, doduse sa 3-6 ucenika po razredu ali opet je jako naporno, tako da me zamolila da ja preuzmem jedan razred svakih sat, sat i pol i radim s njima po knjizi. Ocekivala sam da cu prvi dan samo gledati ali ne - odmah u vatru!

vidi kolika ucionica, cak tri klupe!

Tako sam prosli utorak imala svoj prvi sat iz biologije. I mogu vam reci da zapravo i nije tako lose i tako strasno kao sto sam se bojala. Istina, moj spanjolski nije bas na razini predavanja u skoli ali klinci su super i pomazu mi kada ne znam neku rijec. Moj ce zivotopis biti stvarno sarolik nakon ovoga!

treci razred

Najveci razred ima 6 a najmanji 3 ucenika, tako da nije tesko odrzavati disciplinu a i klinci se dobro ponasaju. Tako mi barem brze produ 2 dana a moram priznati da mi se cak svida. U utorak radimo sekciju ribe pa se moram malo podsjetiti unutarnjih organa. Zato do sljedeceg vikenda svima pozdrav i uzivajte!

a i oni ce uskoro u skolu...