Norwich 2

Our house (in the middle of our street...)

Na moje veliko čuđenje (koje ne prestaje niti mjesec dana nakon useljenja) sve prostorije u kući imaju tapison. Čak i kupaonice i kuhinja! To je jedna od većih gluposti koje sam dosada vidjela. Ali osim toga, kuća je ok. Namještaj je malo star, zidovi oštećeni od čavlića, selotejpa i tko zna čega ali uglavnom sve funcionira :) Na ono što nije funcioniralo smo se požalili i nakon nekog vremena se vlasnica smilovala i platila popravke.


Da vam predstavim moje sustanarke: Jelena (Srbija), Aida (Kirgistan) i Laura (Kanada).

A ovo je moja nova soba...




Par zanimljivosti o svakodnevnom životu:
Smeće se odvozi jednom tjedno, i to reciklažni i obični otpad naizmjenično, tako da zapravo moraš čekati 2 tjedna do sljedeće ture istog otpada. Ako propustiš, do sljedećeg puta ćeš imati otpada od 4tjedna :)
Svi su ludi za fair trade i organskim proizvodima.
Gotovo sve namirnice imaju znak da li su pogodne za vegetarijance i izdvojeno moguće alergene. Zauzima mali dio pakiranja a toliko pomaže...
Većina cesta i kružnih tokova je bez zebri, pa se te snađi. Pogotovo mi je zanimljiv jedan kružni tok u blizini moje kuće: u njega ulaze 4 ceste a samo na jednoj ima zebra i semafor. Ako želim legalno prijeći, da bi uopće došla do semafora moram jednom ilegalno prijeći. I to nasuprot policijske stanice! Čemu uopće ići do semafora kada mi samo komplicira život i ne čini me ništa sigurnijom?
U cičoj zimi dio djevojaka na kampusu se redovito pojavljuje u proljetno/ljetnom izdanju. Kratki rukavi, bez kaputa, u sandalama i balerinkama... a vani snijeg! Doduše, u centru grada nisam primjetila tako odjevene cure, pa zaključujem da im je fax pobrkao lončiće :)

sitnice koje pretvaraju neku sobu u moju sobu

Norwich 1

Nova godina - nova država :) Tako se svaki pošeni putnik i treba ponašati, zar ne?
Apsolutno obožavam ovaj fax. Ne pretjerujem, University of East Anglia je fenomenalno mjesto! Kampus je ogroman i najviše od svega me fascinira knjižnica :) ima 6 katova, sobe za grupni rad (s ogromnim LCD tv-om i opremom da spojiš svoj laptop tako da svi vide što se radi), sobe za tihi rad, sobe za apsolutnu tišinu, prostorije sa kompjuterima, automate za posuđivanje i vraćanje knjiga, glazbene cd-e i filmove... meni nevjerojatno. Mislim, ni ostatak fakulteta nije loš :) sve zgrade su dosta nove i sve je super opremljeno tako da smo svi oduševljeni. Na kampusu imamo poštu, banku, bankomate, pubove, restorane, dućan, knjižaru, besplatan internet...
Što se samih predavanja tiće stvari su ovdje dosta drugačije... imamo jako veliki broj predavanja iz svakog predmeta. Recimo Air pollution chemistry imamo 4 dana u tjednu, 8 sati (za usporedbu, u Francuskoj smo imali ukupno 8 sati tjedno)! Ali zato i predmet izgleda drugačije: jedan dio predmeta je rasprava o tome kako se u javnosti prezentira zagađenje zrak, kako ga javnost prihvaća i kroz koje se medije širi i za taj sat moramo pročitati bilo koju knjigu, beletristiku iz 20.st i tražiti citate o vremenu i smogu ili bilo čemu što se odnosi na zagađenje zraka :) isto tako, za taj predmet moramo pogledati 2 filma (doduše zadana) ali ipak, nikada se nisam susrela s takvim načinom predavanja. S obzirom da imamo toliko sati tjedno očito si možemo priuštiti takve digresije :)
I sam način ocjenjivanja je drugačiji: većina predmeta nema ispit već samo projekte. Ovdje su nam barem na vrijeme rekli kada su rokovi tako da se sve može lakše isplanirati, a ne kao u Francuskoj. I još jedna dobra stvar je da se svaki projekt sastoji od dva dijela: Proposal koji se predaje prvi i nosi samo 10% ocjene, i sam projekt koji se predaje 4-6 tjedana kasnije i nosi ostali 90%. Proposal je kratak opis naše ideje, uz minimalne detalje i očekivane rezultate, i dobra strana toga je da te s time profesor može usmjeriti u pravom smjeru ako je neki dio ideje promašen. Nadam se da će funkcionirati; danas predajem dva propsala pa ćemo vidjeti.
Nabavila sam novu kameru pa ću uskoro staviti slikice.

Ekvador, klapa treća

Povratak u Ekvador bio je poput dugo isčekivane nagrade nakon učenja i hladnoće u Francuskoj. Dočekali su me topla noć i Edu sa ružama :)
Ekvador se nije toliko promijenio nakon 15 mjeseci; isti dragi ljudi, poznate ulice, ukusna hrana i neke stare boljke. Država je u problemima, unutarnja previranja kao i obično, ali čini se da stvari polakao idu na bolje. Predsjednik Correa provodi mnoge reforme, a posebno me se dojmila reforma školstva. Ekvador ima poplavu raznih institucija za visoko obrazovanje; ne pretjerujem - na svakom koraku je neko sveučilište, vioka škola ili institut, sve privatno. Profesori su raznih pozadina, a dobar dio ima samo završen četverogodišnji fakultet i tu su stali. Većina tih instituta se nalazi u neadekvatnim prostorima, npr privatnim kućama koje nisu arhitektonski dobro rješenje za nastavu. Osim toga, iako je pravilo da svaki predmet mora imati najmanje 7 studenata koji ga slušaju, ja sam prisustvovala na nekoliko predavanja sa samo 4 studenta (nije da ostali nisu došli, nego ih je toliko upisano). Na jednom predavanju su 4 studentice na drugoj godini fakulteta trebale održati izlaganje na temu "Freud i šala". Izlaganje je bilo doslovno na srednjoškolskom nivou: svaku riječ su čitale sa PowerPoint slajdova i skoro ništa nisu same obješanjavale. Prezentacije su bile krcate textom, pune rečenice koje su očigledno prepisale iz knjige. Često su upadale jedna drugoj u riječ i imale komentare "E da, to mi nije bilo jasno..." Pa onda provjeri prije izlaganja curo! Knjige, internet, konzultacije, toliko je puno opcija. U Europi im ne bi dali da završe takvu prezentaciju. Upravo taj fakultet je u novoj reformi upao u najlošiju skupinu i prijeti mu zatvaranje. Svi se nadaju da će se reformom uvesti reda u visoko školstvo i dati svima dobro orazovanje. Neki instituti i fakluteti se moraju zatvoriti, drugi su dobili 6mjeseci da provedu bitne promjene. Samo nitko ne zna to će biti s onima koji pohađaju ili su završili te institute...
I tako sam prvi tjedan provela po faxevima, slušala par predavanja, neka od kojih je držao i Edu :) I zaključila sam da sam definitivno dobro odlučila odlaskom u prirodne znanosti, jer filozofija, semiotika i slično definitivno nisu za mene!
Drugi tjedan su već bili Božić i Nova godina. Božić smo proveli u kući prijatelja sa njihovih 30ak članova bliže obitelji. I napokon sam postigla svoj cilj: natjerala sam Edua da plešemo haha. Novu godinu smo dočekali kod kuće, sa puricom (bez brige, nisam popustila!) i čestitarenjem po kvartu nakon ponoći. I opet smo plesali :)
Treći tjedan smo malo putovali po sjeveru zemlje. Par izleta, nekoliko jezera i vulkanskih dolina, nešto malo prašume i jedan potok bili su fatalni za moj fotić. Završio je u rijeci. I sada odbija poslušnost. Stvarno nemam sreće s fotićima. Prvi kojeg sam nosila na putovanje je stradao u Costa Rici od vlage i u servisu su me preveslali za 40$ a da ga nisu popravili. Kupila sam drugi, imala ga nekoliko mjeseci i kad sam se vratila kući, na putu iz aerodroma sjela na njega i strgala ekran. Ovaj zadnji sam kupila u 5.mjesecu i nije drugo poživio. Popravak je 114 funti, ili novi i bolji za 99 funti. Koji peh... ali iz ovoga mogu naučiti da skupi fotići nisu za mene, bolje se ti Majo drži idiota koji ne vrijede suza.
Tri tjedna Ekvadora su doslovno proletjela, da je barem tako leti vrijeme dok se ponovo ne vidimo...
Fotke su u Galeriji! (Ecuador2)

noć na aerodromu

dakle, za ubuduće: ne provodi sama noć na aerodromu!
nema šanse da ćeš spavati, što od buke što od čudaka koji će te slijediti uokolo. već dva sata pokušavam naći mirno mjesto da provoem noć, pomirila sam se s time da neću spavati ali ovaj tip je stvarno dosadan. neki beskućnik, nosi dva sloja hlaća. od kojih su jedne poderane, malo smrdi. ni to mi ne smeta, ali neće me ostaviti na miru! gdje god da se maknem on ide zamnom. čak je gledao i film samnom preko mog ramena!
ruby će uskoro izgubiti power i... it's going to be a looong night. tek je 1.30. avion mi poljeće u 10, znači tek oko 8 je check-in. i onda cijeli dan putovanja, preko miamija da bi navećer oko 21.30 stigla u quito, i to s vremenskom razlikom od 6h.
samo se nadam da se taj tip više neće vratiti jer mi je već počeo i prilaziti i pokušava nešto reći ali ga ne razumijem. s radnicima je govorio neki jezik koji mi je zvučao kao arapski tako da stvarno pojma nemam... uglavnom, još 6 i pol sati.
and here he comes again. aham ipak govori i frnacusko ali totalno mumlja. daj odlazi već jednom. mislim, nije da se bojim ali mi je nelagodno, ne mogu se opustiti. i sada još neću spavati oko 50sati (30 put plus dan prije)... ko da mi ispiti nisu bili dovoljni.
i hladno je.
ima dosta beskućnika tu na aerodromu, barem 10 sam vidjela na ovom terminalu, koji nije ni jako velik. većina ih ima vreće za spavaje i samo traže mirno mjesto za provesti noć. prvo sam islila da su putnici ali samo brzo shvatila razliku: nemaju prtljagu.
ok ruby, idem naći neko bolje mjesto za ubiti vrijeme i nadam se da ću bar nakratko moći zatvoriti oći...

na moju nesreću, noć je bila jako jako duga... ali je prošla :) sada sam u miamiju i čekam let za quito :)

Ispiti

Još malo pa je francusko poglavlje gotovo.
Ne znam da li da budem tužna ili sretna. Francuska mi se jako svidjela, čak sa i svladala određenu razinu jezika, ali program nas je sve malo razočarao.

pogled s mog prozora, u zadnje vrijeme samo kiši...

Kada bi se sva predavanja koja smo imali u ova tri mjeseca (čak i malo više) skupilo u nekakav normalan raspored s 2 do 3 predavanja na dan, ne bi bilo štofa za više od 4-5 tjedana. A mi smo to razvulki na skoro 3x više vremena. I opet, neke stvari se čine jako površno obrađene. I umjesto da su nam dali ispite raspoređeno u par tjedana, kako smo završavali s predavanjima, sve su nam smjestili u zadnji tjedan.
Jučer (petak) sam imala ispit iz francuskog, u ponedjeljak je na redu Statistika, u utorak Populacijska genetika, u srijedu Ponašanje životinja i u četvrtak Osnove analize ekosistema.
Baš krasan raspored, zar ne? Ali nakon toga slijedi put u Ekvador :)

pogled na centar Poitiersa