Ekvador, klapa treća

Povratak u Ekvador bio je poput dugo isčekivane nagrade nakon učenja i hladnoće u Francuskoj. Dočekali su me topla noć i Edu sa ružama :)
Ekvador se nije toliko promijenio nakon 15 mjeseci; isti dragi ljudi, poznate ulice, ukusna hrana i neke stare boljke. Država je u problemima, unutarnja previranja kao i obično, ali čini se da stvari polakao idu na bolje. Predsjednik Correa provodi mnoge reforme, a posebno me se dojmila reforma školstva. Ekvador ima poplavu raznih institucija za visoko obrazovanje; ne pretjerujem - na svakom koraku je neko sveučilište, vioka škola ili institut, sve privatno. Profesori su raznih pozadina, a dobar dio ima samo završen četverogodišnji fakultet i tu su stali. Većina tih instituta se nalazi u neadekvatnim prostorima, npr privatnim kućama koje nisu arhitektonski dobro rješenje za nastavu. Osim toga, iako je pravilo da svaki predmet mora imati najmanje 7 studenata koji ga slušaju, ja sam prisustvovala na nekoliko predavanja sa samo 4 studenta (nije da ostali nisu došli, nego ih je toliko upisano). Na jednom predavanju su 4 studentice na drugoj godini fakulteta trebale održati izlaganje na temu "Freud i šala". Izlaganje je bilo doslovno na srednjoškolskom nivou: svaku riječ su čitale sa PowerPoint slajdova i skoro ništa nisu same obješanjavale. Prezentacije su bile krcate textom, pune rečenice koje su očigledno prepisale iz knjige. Često su upadale jedna drugoj u riječ i imale komentare "E da, to mi nije bilo jasno..." Pa onda provjeri prije izlaganja curo! Knjige, internet, konzultacije, toliko je puno opcija. U Europi im ne bi dali da završe takvu prezentaciju. Upravo taj fakultet je u novoj reformi upao u najlošiju skupinu i prijeti mu zatvaranje. Svi se nadaju da će se reformom uvesti reda u visoko školstvo i dati svima dobro orazovanje. Neki instituti i fakluteti se moraju zatvoriti, drugi su dobili 6mjeseci da provedu bitne promjene. Samo nitko ne zna to će biti s onima koji pohađaju ili su završili te institute...
I tako sam prvi tjedan provela po faxevima, slušala par predavanja, neka od kojih je držao i Edu :) I zaključila sam da sam definitivno dobro odlučila odlaskom u prirodne znanosti, jer filozofija, semiotika i slično definitivno nisu za mene!
Drugi tjedan su već bili Božić i Nova godina. Božić smo proveli u kući prijatelja sa njihovih 30ak članova bliže obitelji. I napokon sam postigla svoj cilj: natjerala sam Edua da plešemo haha. Novu godinu smo dočekali kod kuće, sa puricom (bez brige, nisam popustila!) i čestitarenjem po kvartu nakon ponoći. I opet smo plesali :)
Treći tjedan smo malo putovali po sjeveru zemlje. Par izleta, nekoliko jezera i vulkanskih dolina, nešto malo prašume i jedan potok bili su fatalni za moj fotić. Završio je u rijeci. I sada odbija poslušnost. Stvarno nemam sreće s fotićima. Prvi kojeg sam nosila na putovanje je stradao u Costa Rici od vlage i u servisu su me preveslali za 40$ a da ga nisu popravili. Kupila sam drugi, imala ga nekoliko mjeseci i kad sam se vratila kući, na putu iz aerodroma sjela na njega i strgala ekran. Ovaj zadnji sam kupila u 5.mjesecu i nije drugo poživio. Popravak je 114 funti, ili novi i bolji za 99 funti. Koji peh... ali iz ovoga mogu naučiti da skupi fotići nisu za mene, bolje se ti Majo drži idiota koji ne vrijede suza.
Tri tjedna Ekvadora su doslovno proletjela, da je barem tako leti vrijeme dok se ponovo ne vidimo...
Fotke su u Galeriji! (Ecuador2)

noć na aerodromu

dakle, za ubuduće: ne provodi sama noć na aerodromu!
nema šanse da ćeš spavati, što od buke što od čudaka koji će te slijediti uokolo. već dva sata pokušavam naći mirno mjesto da provoem noć, pomirila sam se s time da neću spavati ali ovaj tip je stvarno dosadan. neki beskućnik, nosi dva sloja hlaća. od kojih su jedne poderane, malo smrdi. ni to mi ne smeta, ali neće me ostaviti na miru! gdje god da se maknem on ide zamnom. čak je gledao i film samnom preko mog ramena!
ruby će uskoro izgubiti power i... it's going to be a looong night. tek je 1.30. avion mi poljeće u 10, znači tek oko 8 je check-in. i onda cijeli dan putovanja, preko miamija da bi navećer oko 21.30 stigla u quito, i to s vremenskom razlikom od 6h.
samo se nadam da se taj tip više neće vratiti jer mi je već počeo i prilaziti i pokušava nešto reći ali ga ne razumijem. s radnicima je govorio neki jezik koji mi je zvučao kao arapski tako da stvarno pojma nemam... uglavnom, još 6 i pol sati.
and here he comes again. aham ipak govori i frnacusko ali totalno mumlja. daj odlazi već jednom. mislim, nije da se bojim ali mi je nelagodno, ne mogu se opustiti. i sada još neću spavati oko 50sati (30 put plus dan prije)... ko da mi ispiti nisu bili dovoljni.
i hladno je.
ima dosta beskućnika tu na aerodromu, barem 10 sam vidjela na ovom terminalu, koji nije ni jako velik. većina ih ima vreće za spavaje i samo traže mirno mjesto za provesti noć. prvo sam islila da su putnici ali samo brzo shvatila razliku: nemaju prtljagu.
ok ruby, idem naći neko bolje mjesto za ubiti vrijeme i nadam se da ću bar nakratko moći zatvoriti oći...

na moju nesreću, noć je bila jako jako duga... ali je prošla :) sada sam u miamiju i čekam let za quito :)

Ispiti

Još malo pa je francusko poglavlje gotovo.
Ne znam da li da budem tužna ili sretna. Francuska mi se jako svidjela, čak sa i svladala određenu razinu jezika, ali program nas je sve malo razočarao.

pogled s mog prozora, u zadnje vrijeme samo kiši...

Kada bi se sva predavanja koja smo imali u ova tri mjeseca (čak i malo više) skupilo u nekakav normalan raspored s 2 do 3 predavanja na dan, ne bi bilo štofa za više od 4-5 tjedana. A mi smo to razvulki na skoro 3x više vremena. I opet, neke stvari se čine jako površno obrađene. I umjesto da su nam dali ispite raspoređeno u par tjedana, kako smo završavali s predavanjima, sve su nam smjestili u zadnji tjedan.
Jučer (petak) sam imala ispit iz francuskog, u ponedjeljak je na redu Statistika, u utorak Populacijska genetika, u srijedu Ponašanje životinja i u četvrtak Osnove analize ekosistema.
Baš krasan raspored, zar ne? Ali nakon toga slijedi put u Ekvador :)

pogled na centar Poitiersa

moja soba

Dakle, kako da počnem a da ne ispadnem čudna?

Skoro svake noći mi se u sobi se čuju nekakvi čudni zvukovi, kao kuckanje po podu. Evo kako to izgleda:
Zvukovi se ne čuju preko dana.
Kada se okrenem u smjeru zvuka, on prestane. Kada se okrenem od njega, ponovo počne.
Ne može biti škripanje parketa jer je pod prekriven nekakvom gumom/plastikom koja je izlivena u komadu.
Uvijek dolazi iz istog mjesta.
Nije moguće da dolazi iz susjedne sobe jer ga mogu točno locirati na pola metra od kreveta.
Najbolje od svega je da tamo nema ničega, prazan pod.

Jedina realna opcija je da je neki crvić u drvenariji ali:
-zašto bi se primirio kad ga gledam?
-zašto se ne čuje preko dana kada sam mirna (recimo kada sjedim dulje vremena, bez glazbe ili drugih zvukova)?

Na početku me totalno isprepadalo, nisam mogla spavati ali sada sam se već navikla i skoro da mi je svejedno, ALI sada me zaista zanima što je to?!

Ako imate bilo kakve ideje, normalne ili paranormalne pišite...

Projekti

Dobro, svečano obećajem da ću u buduće redovit(ije)o pisati blog...

Što se sve dogodilo od zadnjeg puta... puno toga, zapravo.
Bila sam u Parizu i u posjet mi je došla mama :) Bilo nam je super, puno smo se nahodali, nauživali kulture i nekulture (svaki ugao=javni wc), posjetili puuuno muzeja i zabavili se. Fotke možete vidjeti u galeriji. Jedino mi ostaje želja da odem u Disneyland :) znam, zvuči djetinjasto, ali stvarno stvarno želim u Disneyland!
Kada sam se napokon vratila u Poitiers vratile su se i obveze...

moja sljedeća obaveza: babura

Iz gotovo svakog predmeta moramo napraviti projekt: ili za prezentaciju ili kao znanstveno rad. I to je ok, ali ne kada imamo pet projekata istovremeno! Trenutno radim na jednom gdje pručavamo kako se mijenja ponašanje babura kada su zaražene bakterijom Wolbachia. Ona na nekoliko načina djeluje na reprodukciju: male-killing (ubija sve muške embrije), citoplazmatska inkompatibilnost (ubija sve nezaražene embrije), partenogeneza (sve jajne stanice se neoplođene pretvaraju u ženske embrije) i feminizacija (genetski mužjak postaje ženka koja se može razmnožavati). Malo je čudno kako svi putevi vode prema ženskom potomstvu, ne? To je stoga što se Wolbachia prenosi isključivo ženskom linijom i za nju je bolje da su svi potomci ženke jer mužjaci ne sudjeluju u širenju infekcije kroz populaciju. E sada, feminizirani mužjaci (neo-female) se ne ponašaju isto kao neinficirane ženke a naš je zadatak za projekt bilo ustanoviti kakvo je točno to promjenjeno ponašanje i kako normalni mužjaci reagiraju na takve neo-ženke. Možda zvuči zanimljivo, u biti i jest, ali sama analiza podataka je koma! Statistika mi nikada nije bila draga a sada još manje. Dali su nam nekakve osnove ovdje ali dalje se snalazimo sami.
U biti vjerujem da je dobro što nam daju toliko projekte (samo da ih malo rasporede bolje), jer kako ćemo se inače naučiti pisati? ali stvarno je naporno. Na samo istraživanje članaka odu dani, razvijanje ideje isto, a onda tek dolazi analiza podataka... Jako jako puno posla! Ali prvo dobra vijest je da su napokon stigle ocjene za projekt koji smo radili u Chizeu (ono s pingvinima) i moja grupa je dobila najbolju ocjenu: 18 (max moguće 20, ali to nitko nije dobio). Tako da sada imam malo fore ako negdje popustim :) (nije da gledam negativno, nego dapače pozitivno - ne zabrinjavam se unaprijed s mogućim lošim ocjenama jer sada imam malo zaleđe hehehe).

babura

Od subote do srijede imamo intenzivnu nastavu iz Basis of Ecosystem Analysis, svaki dan od 9 do 17h! Profesori dolaze iz Njemačke i Portugala pa nemaju puno vremena da nam daju normalan tempo nastave tako da se moramo pomiriti s 5 intenzivnih dana.
Tako da je moj život u sljedećih mjesec dana prilično određen i sjedilački, bit će puuuuno teksta za pisati a dolaze i ispiti, ali zato sam ovdje, kaj ne? I onda Ekvador :)