Već sam se opasno približila trenutku kada žene počinju slaviti isti rođendan svake godine :) ali sam ipak odlučila počastiti svoje nove prijatelje na EMAE tortom i palačinkama.
Samo par fotkica za znatiželjne...
utorak, rujna 22, 2009
Happy Birthday to Me
Još jedan rođendan u tuđini. Ali nisam tužna, nemojte se prevariti; tamo sam gdje želim biti, radim ono što me zanima i sve je ovo još jedna pustolovina!
Već sam se opasno približila trenutku kada žene počinju slaviti isti rođendan svake godine :) ali sam ipak odlučila počastiti svoje nove prijatelje na EMAE tortom i palačinkama.
Samo par fotkica za znatiželjne...
Već sam se opasno približila trenutku kada žene počinju slaviti isti rođendan svake godine :) ali sam ipak odlučila počastiti svoje nove prijatelje na EMAE tortom i palačinkama.
Samo par fotkica za znatiželjne...
utorak, rujna 15, 2009
La Rochelle
Mali gradić na atlantskoj obali, La Rochelle, bio je mjesto moj prvog izleta u Francuskoj.
Od davnina je La Rochelle bio jedna od najvažnijih luka Francuske, služeći kao glavna luka Templarima i iseljenicima u Novi Svijet. I danas je ovaj grad vidno bogat povješću koja čući na svakom koraku, ali i suvremenošću nautičke industrije i turističke ponude. Grad izgleda kao da je pod invazijom turista, a već je posezona, vjetar šiba uz jako sunce, posvuda bicikli i restorančići. Gotovo kao naša obala :)
donja strana morske zvijezde u predivnom akvariju u La Rochelleu
Ono što me začudilo jest da su sve zgrade bijele, bež ili sivkaste; nema niti jednog veselo obojanog pročelja, čak niti nove/modernije zgrade ne izlaze iz okvira strogo pastelnih boja. Svako slobodno mjesto na vezovima je bilo zauzeto, jedrenje je ovdje jako popularan sport. Dan kada sam bila u La Rochelle je počinjala regata tako da je sve bilo u znaku jedrilica i sportskog duha. I nešto komercijalnig duha također :) Sam centar datira iz XVII i XVIII.st, sa sačuvanom gradskom jezgrom osobođenom od neonskih reklama i prometa, što gradu daje opušten ugođaj starine.
vjetar kao stalni pratioc
Povrartak u studentsku stvarnost nije bio jako bolan: u ponedjeljak i utorak nisam imala predavanja, već sam se bavila sportom. Super stvar u Poitiersu je da studenti imaju mogućnost gotovo besplatnog vježbanja. Za samo 10€ godišnje svatko se može upisati na 3 sporta (ili 1 sport u 3 termina)! Ja sam odabrala badminton i salsu i većeras je prva lekcija plesa pa ćemo vidjeti kako će to ići s obzirom na to da je sve na francuskom :)
Do sljedećeg bloga slobodno se zabavite novim fotkama u galeriji, pod naslovom La Rochelle.
Od davnina je La Rochelle bio jedna od najvažnijih luka Francuske, služeći kao glavna luka Templarima i iseljenicima u Novi Svijet. I danas je ovaj grad vidno bogat povješću koja čući na svakom koraku, ali i suvremenošću nautičke industrije i turističke ponude. Grad izgleda kao da je pod invazijom turista, a već je posezona, vjetar šiba uz jako sunce, posvuda bicikli i restorančići. Gotovo kao naša obala :)
donja strana morske zvijezde u predivnom akvariju u La RochelleuOno što me začudilo jest da su sve zgrade bijele, bež ili sivkaste; nema niti jednog veselo obojanog pročelja, čak niti nove/modernije zgrade ne izlaze iz okvira strogo pastelnih boja. Svako slobodno mjesto na vezovima je bilo zauzeto, jedrenje je ovdje jako popularan sport. Dan kada sam bila u La Rochelle je počinjala regata tako da je sve bilo u znaku jedrilica i sportskog duha. I nešto komercijalnig duha također :) Sam centar datira iz XVII i XVIII.st, sa sačuvanom gradskom jezgrom osobođenom od neonskih reklama i prometa, što gradu daje opušten ugođaj starine.
vjetar kao stalni pratiocDo sljedećeg bloga slobodno se zabavite novim fotkama u galeriji, pod naslovom La Rochelle.
ponedjeljak, rujna 07, 2009
Maja In The World rides again :)
Prvo odredište: Francuska, Poitiers, 27.8. - 20.12.2009.
Tek je prošlo tjedan dana a ne znam odakle da počnem! Doček, drugi studenti, tečaj francuskog, smještaj, grad, ljudi...
Onda ću vam prvo predstaviti svoju sobu :)
a ovo je pogled s mog prozora
Soba je super, 17m2, imam sve što trebam i super sam zadovoljna. Dom je zapravo stara bolnica za terminalne pacijente pa mi nije baš bilo svejedno kad se ponoći čuo kakv nepoznat zvuk a ja sama u svom hodniku :) ali sad se već polako useljavaju i drugi studenti pa nije više tako spooky. Super je što je dom na pola sada hoda do kampusa (ili 7min busom) i 15 min od centra.
Prvi tjedan je krenuo naporno, s punim rasporedom: intenzivni tečaj francuskog od 6,5 sati dnevno (i to punih sati, ne 45min!). Dobar dio grupe nije govorio ni riječ francuskog pa smo smješteni u najnižu grupu. Cijela nastava je na francuskom, nema ni riječi engleskog! Apsolutno su ozbiljnji kada kažu "potpuna imerzija" :) Svaki dan kad bi završio tečaj, u 16:30, svi smo se osjećali potpuno prazne glave, miješali bi nam se svi jezici koje znamo i počinjali bi razgovore na hrvatskom/španjolskom/arapskom/portugalsokm... Nastava nije čisto rad u učionici nego i u "laboratorijima", učionicama s audio-vizualnim opremom:
Iako je bilo jako naporno, moram proznati da smo svi usvojili osnove jezika, znamo se snaći u gradu, tražiti nešto u dućanu i slično, sada samo treba vježbati. U subotu, kada je tečaj napokon završio imali smo i tulum da to proslavimo! Nekolicina nas je donijela karakteristična pića za svoju zemlju, a ja sam donijela Tominu rakiju (hvala Tomo!). I mogu reći da je jako dobro prošla, i većina je zaklučila da i u vlastitoj zemlji imaju nešto slično (aguardiente u latinskoj americi, eau de vie u Francuskoj, grappa (šljivovica) u Italiji). Ova fotka je za Tomu: Meksikanci piju rakiju
Danas počinju prava predavanja, i to odmah statistika, mada ovdje ima fancy naziv Multivariate Statistics and Data Analyisi in Ecology. Ali je ipak samo statistika :( Tjedan će nam bit lagan, samo u ponedjeljak i utorak imam predavanja, srijeda je slobodna a četvrtak i petak su rezervirani za finalno rješavanje papirologije i neke bankete dobordošlice.
Sljedeći bog će biti potkraj tjedna, a do tada Živjeli!
Za one koji nsu vidjeli fotke na fejsu evo vam gore s desne strane link za galeriju gdje ih možete pogledati.
Tek je prošlo tjedan dana a ne znam odakle da počnem! Doček, drugi studenti, tečaj francuskog, smještaj, grad, ljudi...
Onda ću vam prvo predstaviti svoju sobu :)
a ovo je pogled s mog prozora
Soba je super, 17m2, imam sve što trebam i super sam zadovoljna. Dom je zapravo stara bolnica za terminalne pacijente pa mi nije baš bilo svejedno kad se ponoći čuo kakv nepoznat zvuk a ja sama u svom hodniku :) ali sad se već polako useljavaju i drugi studenti pa nije više tako spooky. Super je što je dom na pola sada hoda do kampusa (ili 7min busom) i 15 min od centra.Prvi tjedan je krenuo naporno, s punim rasporedom: intenzivni tečaj francuskog od 6,5 sati dnevno (i to punih sati, ne 45min!). Dobar dio grupe nije govorio ni riječ francuskog pa smo smješteni u najnižu grupu. Cijela nastava je na francuskom, nema ni riječi engleskog! Apsolutno su ozbiljnji kada kažu "potpuna imerzija" :) Svaki dan kad bi završio tečaj, u 16:30, svi smo se osjećali potpuno prazne glave, miješali bi nam se svi jezici koje znamo i počinjali bi razgovore na hrvatskom/španjolskom/arapskom/portugalsokm... Nastava nije čisto rad u učionici nego i u "laboratorijima", učionicama s audio-vizualnim opremom:
Iako je bilo jako naporno, moram proznati da smo svi usvojili osnove jezika, znamo se snaći u gradu, tražiti nešto u dućanu i slično, sada samo treba vježbati. U subotu, kada je tečaj napokon završio imali smo i tulum da to proslavimo! Nekolicina nas je donijela karakteristična pića za svoju zemlju, a ja sam donijela Tominu rakiju (hvala Tomo!). I mogu reći da je jako dobro prošla, i većina je zaklučila da i u vlastitoj zemlji imaju nešto slično (aguardiente u latinskoj americi, eau de vie u Francuskoj, grappa (šljivovica) u Italiji). Ova fotka je za Tomu: Meksikanci piju rakiju
Danas počinju prava predavanja, i to odmah statistika, mada ovdje ima fancy naziv Multivariate Statistics and Data Analyisi in Ecology. Ali je ipak samo statistika :( Tjedan će nam bit lagan, samo u ponedjeljak i utorak imam predavanja, srijeda je slobodna a četvrtak i petak su rezervirani za finalno rješavanje papirologije i neke bankete dobordošlice.
Sljedeći bog će biti potkraj tjedna, a do tada Živjeli!
Za one koji nsu vidjeli fotke na fejsu evo vam gore s desne strane link za galeriju gdje ih možete pogledati.
subota, listopada 11, 2008
Peru II
Dragi moji, blizi se kraj mom putovanju... i neka :) Vracam se u Zagreb 23.10. pa se uskoro vidimo! Nemam vise volje pisati blog pa cu vm samo reci da je Peru super, zanimljiv i raznolik, a o detaljima cemo kada se vratim.
Dodala sam jos novih fotki u Galeriju pa slobodno bacite oko.
Dodala sam jos novih fotki u Galeriju pa slobodno bacite oko.
četvrtak, listopada 02, 2008
On the road again - Peru
Pred tjedan dana stigoh u Peru, zadnju zemlju na mom popisu.
Lijepu dobrodoslicu priustili su mi jedan taksist i "vodic". Migracijski ured na peruanskoj strani granice je udaljen par kilometara od fizickog prijelaza, pa sam morala uzeti taxi. I dogovorimo se da me za $1,50 odvede do migracijskog ureda i policijske kontrolne tocke. Tamo mogu ili uzeti minibus za najblizi grad (oko $1,50) ili se dogovoriti s njima da me oni odvezu. I super, sredim ulazni stambilj i idemo de te kontrolne tocke, kad ono primjetim da se vozimo i vozimo i vozimo... i tako prode neko vrijeme, mi cavrljamo i napokon pitam Dobro, pa gdje je ta policija?
Kaze "vodic" Ah, zaboravio sam, vec smo ju prosli, i u tom trenutku vidim natpise da smo zapravo vec i usli u grad.
-Pa nismo se tako dogovorili, kazem. Rekli smo do kontrolne tocke i tamo se dogovaramo za dalje ili rastajemo. A sta ces... vidim im u pogledu. I dobro, pitam Koliko kosta voznja?
-$40!
-Za 15-20minuta voznje?!? Pa u mom vodicu kaze da taxi do grada kosta $4-5, ne 10 puta vise! Nema sanse da vam toliko platim!
-Ali potrsili smo puno benzina, benzin je poskupio u zadnjih par mjeseci. I moramo se vratiti praznog auta do granice jer vozimo putnike samo prema jugu.
-Ma mos si misliti kak cete se vratiti sami...
-Jesi student?
-Aha.
-Dobro, onda samo $30.
-Ma ne moze!
I tako smo se prepucavali dobrih 5 minuta, kad smo napokon stigli do autobusne stanice. Na kraju mi kaze Ajde dobro, daj mi $20! I napojnicu za "vodica"!
Za sto? Sto je pricao samnom? Ne ne i ne! i gurnem vozacu u ruku $10, i nabrzinu pokupim ruksak i uletim u autobusni ured.
Tako da me Peru nije najtoplije docekao... ali kasnije sam upoznala bolje ljude, postene i ljubazne, pa mi slika o ovoj zemlji nije pretjerano iskvarena. Dapace, posjetila sam nekoliko divnih mjesta, poput Trujilla (Truhiljo) na sjeveru sa tisucljetnim gradovima od zapecene opeke, glavni grad Limu, Nazcu sa famoznim linijama u pustinjskom tlu i planinama, a sutra se spustam biciklom sa jednoga vulkana. Ako ne bude novog bloga u sljedecih tjedan dana, znaci ili da mi je otpao kotac ili da je vulkan eruptirao :)
Fotke su u Galeriji.
Lijepu dobrodoslicu priustili su mi jedan taksist i "vodic". Migracijski ured na peruanskoj strani granice je udaljen par kilometara od fizickog prijelaza, pa sam morala uzeti taxi. I dogovorimo se da me za $1,50 odvede do migracijskog ureda i policijske kontrolne tocke. Tamo mogu ili uzeti minibus za najblizi grad (oko $1,50) ili se dogovoriti s njima da me oni odvezu. I super, sredim ulazni stambilj i idemo de te kontrolne tocke, kad ono primjetim da se vozimo i vozimo i vozimo... i tako prode neko vrijeme, mi cavrljamo i napokon pitam Dobro, pa gdje je ta policija?
Kaze "vodic" Ah, zaboravio sam, vec smo ju prosli, i u tom trenutku vidim natpise da smo zapravo vec i usli u grad.
-Pa nismo se tako dogovorili, kazem. Rekli smo do kontrolne tocke i tamo se dogovaramo za dalje ili rastajemo. A sta ces... vidim im u pogledu. I dobro, pitam Koliko kosta voznja?
-$40!
-Za 15-20minuta voznje?!? Pa u mom vodicu kaze da taxi do grada kosta $4-5, ne 10 puta vise! Nema sanse da vam toliko platim!
-Ali potrsili smo puno benzina, benzin je poskupio u zadnjih par mjeseci. I moramo se vratiti praznog auta do granice jer vozimo putnike samo prema jugu.
-Ma mos si misliti kak cete se vratiti sami...
-Jesi student?
-Aha.
-Dobro, onda samo $30.
-Ma ne moze!
I tako smo se prepucavali dobrih 5 minuta, kad smo napokon stigli do autobusne stanice. Na kraju mi kaze Ajde dobro, daj mi $20! I napojnicu za "vodica"!
Za sto? Sto je pricao samnom? Ne ne i ne! i gurnem vozacu u ruku $10, i nabrzinu pokupim ruksak i uletim u autobusni ured.
Tako da me Peru nije najtoplije docekao... ali kasnije sam upoznala bolje ljude, postene i ljubazne, pa mi slika o ovoj zemlji nije pretjerano iskvarena. Dapace, posjetila sam nekoliko divnih mjesta, poput Trujilla (Truhiljo) na sjeveru sa tisucljetnim gradovima od zapecene opeke, glavni grad Limu, Nazcu sa famoznim linijama u pustinjskom tlu i planinama, a sutra se spustam biciklom sa jednoga vulkana. Ako ne bude novog bloga u sljedecih tjedan dana, znaci ili da mi je otpao kotac ili da je vulkan eruptirao :)
Fotke su u Galeriji.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)