Colombia, parte dos

Moje putovanje kroz Colombiu je zavrsilo i ostalo je puno lijepih uspomena. Zaista, ovo je zemlja koja mi se dosada najvise svidjela.

Posjetila sam Bogotu, metropolu u svakom znacenju te rijeci, bijeli grad Popayan, pred-kolonijalne spomenike u San Agustinu, trznicu u Silvii i nevjerojatnu crkvu u Ipialesu. Sve te stvari su dodane u Galeriju, u album Colombia. Ne mogu izdvojiti sto me se najvise dojmilo jer sve je zanimljivo i drugacije. Zapravo, trebala bih izdvojiti ljude.

U Colombiji sam upoznala neke od nazanimljivijih osoba dosada, od cure koja je pred 2 tjedna ostvarila svoj san i otvorila vlastiti hostel u Bogoti, njemackog penzionera koji je proputovao cijeli svijet i govori hrvatski, madzarske hrvate - brata i sestru koji zive u njemackoj, hipi-eko cudaka koji u potrazi za unutarnjim mirom "istrazuje" lokalne halucogene biljke i gljive, indigene koji traze novac za svaku fotku... ovo je zaista zemlja koju bih se najradije ponovo posjetila.

Sada sam opet u Ecuadoru i super je ponovno vidjeti sve prijatelje otprije 5 mjeseci, jesti domacu hranu i ponovo biti s mojim dragim :)

Colombia, parte uno

Pitomi brezuljci Paname su se u juznoj Americi pretvorili u prave planine - pocetak Anda. Iako se priblizavam ekvatoru klima je zbog visine postala hladnija. Nakon pet mjeseci tropa ne mogu podnijeti opet nositi tenisice i tople majice.

Bogota

Evo sto sam do sada primjetila:

• Bogotá je najljepsi glavni grad koji sam na ovom putovanju vidjela. Centro Historico je savrseno obnovljen i izgleda poput bilo kojeg srednjoeurposkog grada.
• Na svakom, doslovno svakom uglu Bogote stoji vojska ili policija. Nigdje dosada se nisam osjecala ovako sigurno!
• Biciklisti i motoristi moraju nositi reflektirajuce prsluke, motoristi sa otisnutim brojem tablica.
• Gotovo da nema turista (svi su navodno na obali).
• Na busevima malo boljih tvrtki uzimaju se fotke putnika - za svaki slucaj da se nesto dogodi :)
• Svake nedjelje jedna od glavnih ulica u Bogoti se zatvori za promet, da bi se gradani mogli biciklirati ili joggirati od jedne strane grada do druge. To je popraceno performansima, prodavacima sokova i slatkisa... i naravno policijom.
• Bogota ima najbolji javni prijevoz dosada - TransMilenio; gradski busevi sa odvojenim trakama na cestama koji vas prevoze s jednog do drugog kraja grada od 7,5 mil ljudi za 50 minuta!
  
• Na svakom uglu stoje prodavaci minuta koji nose po tri mobitela na lancu (da mob ne dobije noge) i za male pare nude minutu razgovora sa bilo kojom mrezom.
• Colombia je skupa!

Popayan

U galeriji ima novih fotki!

Panama

Na moje veliko iznenadenje, ispostavilo se da je Panama najbogatija srednjoamericka drzava, i to zahvaljujuci iskljucivo Kanalu.
Nakon ulaska u zemlju, nakon samo par minuta voznje od granice sa Costa Ricom to blagostanje je vise nego ocito. Kuce su uredene, sa fasadama i lijepim okucnicama; rijetko koja da ima blatno dvoriste puno smeca i automobilskih olupina. Na ulicama ima puno manje prosjaka, manje je smeca, cak je i voda pitka. To je na prvi pogled moj dojam Paname.
Krajolik je predivan, ali takav je u apsolutno svakoj zemlji koju sam posjetila, tako da me to vec odavno prestalo impresionirati :) Ali mali planinski gradic Boquete me ocarao. Tu se danima moze setati po brezuljcima pokrivenima plantazama kave, kupati u termama i kusati jednu od najboljih svjetskih kava (doduse, to tvrde sve latinoamericke zemlje!). Ono sto me najvise impresioniralo je velika zajednica stranaca, uglavnom amera koji ovdje dolaze prozivjeti mirovinu. Oni mladji posjeduju vecinu tvrtki, retstorana i turistickih agencija, tako da zapravo vecina love odlazi u strani dzep. No lokalcima to cini se ne smeta jer imaju siguran posao, dobre place i lijepo mjesto za zivot. Cemu se onda zaliti, zar ne?


Ciudad de Panama je najbolje uredeni i najsigurniji glavni grad na koji sam zasad naisla. Centro Historico je u velikoj mjeri obnovljen i ocarava kolonijalnom prosloscu i pomalo europskim duhom. S druge strane zaljeva rasrpstire se novi, kozmopolitski dio Paname prepun zagusenih cesta, shopping mallova, fast food reastorana i ostalih bijelosvjetskih posasti (u jednom shopping centru, na food courtu sam nabrojala 30 fast foodova! tako da se mi u domaji mozemo smatrati sretnima samo sa McD-om). Ali bilo je tako dobro ponovo se prosetati uredenim cestama, zalutati u koji lijepi ducan, pocastiti se pizzom. Samo da sam jos imala ljepsu odjecu i barem malo maskare mozda se ne bih osjecala ko ruzno pace hehe

E sada Kanal, The Kanal...

Jednom rijecju: Impresionantno. Makar bi se mogli dodati mnogi drugi pridjevi, kao Nevjerojatno, Ogromno, Skupo (u ljudskim zivotima i ulozenom novcu), Impozantno, Briljantno, Zanimljivo, itd. Svaki teretnjak koji prode, ovisno o tezini, placa prosjecno 200 000 dolara. Mjesecno to iznosi 84 milijuna baksa! Nije ni cudo da su najbogatiji u srednjoj Americi! Naravno, puno te love odlazi na odrzavanje a i do 2014 namjeravaju izgraditi dodatne komore za prolaz brodova. Tako da ce biti jos bogatiji.
Bilo mi je zao otici iz Paname nakon samo 10 dana, jer ovdje ima toliko toga za istraziti i probati, ali Colombia zove, pogotovo kad mi je aviokarta v zepu. I vec vidim da necu pozaliti :)

Honduras

Pozdrav svima iz najsjevernije zemlje koju namjeravam posjetiti - Hondurasa. Nalazim se ovdje desetak dana i sada je vrijeme za povratak na jug... ali prvo vam moram opisati sto sam sve posjetila, zar ne?

Nakon tri dana provedena manje-vise u busevima, napokon sam dosla do Copána, jednog od gradova-drzava Maya. Otkad su se oko 2000 prKr pojavili u Novom Svijetu, Maye su ostavili neizbriziv trag na krajoliku ovog podrucja. Procjenjuje se da su na vrhuncu moci (oko 750 ne) imali populaciju od oko 10 milijuna koja je zivjela u kamenim gradovima-drzavama na podrucju danasnjeg juznog Mexica, Guatemale, Beliza, El Salvadora i Hondurasa. Copán je jedan od najjuznijih gradova i od ostalih nalazista se istice skulpturama i hijeroglifima.

Grad je danas lijepo obnovljen iako je vecina gradevina bila neprepoznatljiva i potpuno obrasla vegetacijom. Najznacajniji nalaz je Stepeniste Hijeroglifa; monumentalne 52 stepenice koje u preko 1250 hijreoglifa opisuju povijest vladajuce dinastije. Grad je oko 1100g ne gotovo gotovo potpuno napusten. Drzi se da je to bilo zbog gladi i bolesti koje su poharale ovo podrucje. Tako zapusten i zaboravljen je ostao sve do 1839, kada su rusevine ponovo postale poznate svijetu.

Stepeniste Hijeroglifa

Moje sljedece odrediste je bio nezanimljiv karipski gradic Tela, sa prljavim plazama i skupim hotelima. Zato sam ga nakon samo 2 noci zamijenila necim puno zanimljivijim - ronjenjem! Otputovala sam na Utilu, lijepi otok poznat upravo po ronjenju u toplom i bogatom Karipskom moru.

Povratak u dubine je bio fenomenalan i nezaboravan! Otkrila sam pravo bogatstvo koralja, spuzvi i sarenih tropskih riba. Svaki komadi ccvrste podloge je pokriven necim zivim i preko toga raste neko drugo bice, dok se u kutovima i pod raslinjem skrivaju sarena stvorenja kao iz crtica. Zaista nevjerojatno! I otkrila sam svoju najdrazu novu hranu - baleade. To su presavinute tortille punjene namazom od graha, ribanim sirom i ukiseljenim lukom. Ukusno i jeftino: zivjela sam od njih tri dana... njam... Uglavnom, na Utili sam se zadrzala par dana, uzivala u ronjenu, suncu i ukusnoj hrani i sada sam u Tegucigalpu, glavnom gradu Hondurasa i cekam bus za Nikaragvu. Nakon toga mi slijedi povratak kroz Costa Ricu pa u Panamu. Nadam se da ce mi se do tada fotic popraviti i da cu moci stavljati puno lijepih novih fotki.

Promjena plana

U Rezervi je vec odavno postalo dosadno pa se moramo zabavljati kako sami znamo. Ja sam tako odlucila oslikati jednu majicu:

i na kraju je zavrslio ovako:

Sezona baula (lokalni naziv za moje kornjace) zavrsava krajem ovog mjeseca i uskoro stizu novi asistenti za sezonu kornjaca verde. Cijelo vrijeme otkad sam stigla u Rezervu problemi lete na sve strane i nema tjedna da se nesto ne dogodi. Dapace, doslo je to toga da smo Endangered Wildlife Trustu priprijetili strajkom (i pobijedili!), samo da bi dobili ono sto nam otpocetka obecavaju - radije da mozemo medusobno komunicirati na plazi, 6 cuvara i tecaj prve pomoci. S druge strane obicno preko dana se nema sto za raditi i stvarno je dosadno, pogotovo ako se nadem u kampu gdje nisu ljudi s kojima se super slazem.

Zato sam odlucila otici 2 tjedna ranije i uzeti si vise vremena za putovanje. S tim danima viska imam vremena posjetiti rusevine Maya u Guatemali i Hondurasi i mozda cak otici na ronjenje. Naucila sam sve sto sam mogla o kornjacama, radu u konzervaciji, zivjela na plazi skoro 4 mjeseca, upoznala nekoliko novih prijatelja, stekla predrasude prema spanjolcima :) Sezona baula je, kako sa spomenula pri kraju i broj kornjaci koje dolaze svake noci opada tako da zapravo ni po noci nema sto za raditi. Jedino sto treba je istrenirati nove asistente, no mislim da ce se tu snaci i bez mene...

Ja i buduca mama kornjaca: