noć na aerodromu

dakle, za ubuduće: ne provodi sama noć na aerodromu!
nema šanse da ćeš spavati, što od buke što od čudaka koji će te slijediti uokolo. već dva sata pokušavam naći mirno mjesto da provoem noć, pomirila sam se s time da neću spavati ali ovaj tip je stvarno dosadan. neki beskućnik, nosi dva sloja hlaća. od kojih su jedne poderane, malo smrdi. ni to mi ne smeta, ali neće me ostaviti na miru! gdje god da se maknem on ide zamnom. čak je gledao i film samnom preko mog ramena!
ruby će uskoro izgubiti power i... it's going to be a looong night. tek je 1.30. avion mi poljeće u 10, znači tek oko 8 je check-in. i onda cijeli dan putovanja, preko miamija da bi navećer oko 21.30 stigla u quito, i to s vremenskom razlikom od 6h.
samo se nadam da se taj tip više neće vratiti jer mi je već počeo i prilaziti i pokušava nešto reći ali ga ne razumijem. s radnicima je govorio neki jezik koji mi je zvučao kao arapski tako da stvarno pojma nemam... uglavnom, još 6 i pol sati.
and here he comes again. aham ipak govori i frnacusko ali totalno mumlja. daj odlazi već jednom. mislim, nije da se bojim ali mi je nelagodno, ne mogu se opustiti. i sada još neću spavati oko 50sati (30 put plus dan prije)... ko da mi ispiti nisu bili dovoljni.
i hladno je.
ima dosta beskućnika tu na aerodromu, barem 10 sam vidjela na ovom terminalu, koji nije ni jako velik. većina ih ima vreće za spavaje i samo traže mirno mjesto za provesti noć. prvo sam islila da su putnici ali samo brzo shvatila razliku: nemaju prtljagu.
ok ruby, idem naći neko bolje mjesto za ubiti vrijeme i nadam se da ću bar nakratko moći zatvoriti oći...

na moju nesreću, noć je bila jako jako duga... ali je prošla :) sada sam u miamiju i čekam let za quito :)

Ispiti

Još malo pa je francusko poglavlje gotovo.
Ne znam da li da budem tužna ili sretna. Francuska mi se jako svidjela, čak sa i svladala određenu razinu jezika, ali program nas je sve malo razočarao.

pogled s mog prozora, u zadnje vrijeme samo kiši...

Kada bi se sva predavanja koja smo imali u ova tri mjeseca (čak i malo više) skupilo u nekakav normalan raspored s 2 do 3 predavanja na dan, ne bi bilo štofa za više od 4-5 tjedana. A mi smo to razvulki na skoro 3x više vremena. I opet, neke stvari se čine jako površno obrađene. I umjesto da su nam dali ispite raspoređeno u par tjedana, kako smo završavali s predavanjima, sve su nam smjestili u zadnji tjedan.
Jučer (petak) sam imala ispit iz francuskog, u ponedjeljak je na redu Statistika, u utorak Populacijska genetika, u srijedu Ponašanje životinja i u četvrtak Osnove analize ekosistema.
Baš krasan raspored, zar ne? Ali nakon toga slijedi put u Ekvador :)

pogled na centar Poitiersa

moja soba

Dakle, kako da počnem a da ne ispadnem čudna?

Skoro svake noći mi se u sobi se čuju nekakvi čudni zvukovi, kao kuckanje po podu. Evo kako to izgleda:
Zvukovi se ne čuju preko dana.
Kada se okrenem u smjeru zvuka, on prestane. Kada se okrenem od njega, ponovo počne.
Ne može biti škripanje parketa jer je pod prekriven nekakvom gumom/plastikom koja je izlivena u komadu.
Uvijek dolazi iz istog mjesta.
Nije moguće da dolazi iz susjedne sobe jer ga mogu točno locirati na pola metra od kreveta.
Najbolje od svega je da tamo nema ničega, prazan pod.

Jedina realna opcija je da je neki crvić u drvenariji ali:
-zašto bi se primirio kad ga gledam?
-zašto se ne čuje preko dana kada sam mirna (recimo kada sjedim dulje vremena, bez glazbe ili drugih zvukova)?

Na početku me totalno isprepadalo, nisam mogla spavati ali sada sam se već navikla i skoro da mi je svejedno, ALI sada me zaista zanima što je to?!

Ako imate bilo kakve ideje, normalne ili paranormalne pišite...

Projekti

Dobro, svečano obećajem da ću u buduće redovit(ije)o pisati blog...

Što se sve dogodilo od zadnjeg puta... puno toga, zapravo.
Bila sam u Parizu i u posjet mi je došla mama :) Bilo nam je super, puno smo se nahodali, nauživali kulture i nekulture (svaki ugao=javni wc), posjetili puuuno muzeja i zabavili se. Fotke možete vidjeti u galeriji. Jedino mi ostaje želja da odem u Disneyland :) znam, zvuči djetinjasto, ali stvarno stvarno želim u Disneyland!
Kada sam se napokon vratila u Poitiers vratile su se i obveze...

moja sljedeća obaveza: babura

Iz gotovo svakog predmeta moramo napraviti projekt: ili za prezentaciju ili kao znanstveno rad. I to je ok, ali ne kada imamo pet projekata istovremeno! Trenutno radim na jednom gdje pručavamo kako se mijenja ponašanje babura kada su zaražene bakterijom Wolbachia. Ona na nekoliko načina djeluje na reprodukciju: male-killing (ubija sve muške embrije), citoplazmatska inkompatibilnost (ubija sve nezaražene embrije), partenogeneza (sve jajne stanice se neoplođene pretvaraju u ženske embrije) i feminizacija (genetski mužjak postaje ženka koja se može razmnožavati). Malo je čudno kako svi putevi vode prema ženskom potomstvu, ne? To je stoga što se Wolbachia prenosi isključivo ženskom linijom i za nju je bolje da su svi potomci ženke jer mužjaci ne sudjeluju u širenju infekcije kroz populaciju. E sada, feminizirani mužjaci (neo-female) se ne ponašaju isto kao neinficirane ženke a naš je zadatak za projekt bilo ustanoviti kakvo je točno to promjenjeno ponašanje i kako normalni mužjaci reagiraju na takve neo-ženke. Možda zvuči zanimljivo, u biti i jest, ali sama analiza podataka je koma! Statistika mi nikada nije bila draga a sada još manje. Dali su nam nekakve osnove ovdje ali dalje se snalazimo sami.
U biti vjerujem da je dobro što nam daju toliko projekte (samo da ih malo rasporede bolje), jer kako ćemo se inače naučiti pisati? ali stvarno je naporno. Na samo istraživanje članaka odu dani, razvijanje ideje isto, a onda tek dolazi analiza podataka... Jako jako puno posla! Ali prvo dobra vijest je da su napokon stigle ocjene za projekt koji smo radili u Chizeu (ono s pingvinima) i moja grupa je dobila najbolju ocjenu: 18 (max moguće 20, ali to nitko nije dobio). Tako da sada imam malo fore ako negdje popustim :) (nije da gledam negativno, nego dapače pozitivno - ne zabrinjavam se unaprijed s mogućim lošim ocjenama jer sada imam malo zaleđe hehehe).

babura

Od subote do srijede imamo intenzivnu nastavu iz Basis of Ecosystem Analysis, svaki dan od 9 do 17h! Profesori dolaze iz Njemačke i Portugala pa nemaju puno vremena da nam daju normalan tempo nastave tako da se moramo pomiriti s 5 intenzivnih dana.
Tako da je moj život u sljedećih mjesec dana prilično određen i sjedilački, bit će puuuuno teksta za pisati a dolaze i ispiti, ali zato sam ovdje, kaj ne? I onda Ekvador :)

Terenska čokolada

Nije zapravo riječ o novoj vrsti čokolade, nego se nisam mogla odlučiti između dva naslova: Terenska nastava i Čokolada, pa sam ih spojila :)

tema čoko-festa je bio Meksiko

Terenska nastava je bila prije tjedan dana i u biti treba debele navodnike da bi se mogla tako zvati: imali smo 2 izleta u 5 dana. Namjerno kažem izleta jer nismo ništa napravili ili novo naučili na njima. Prvi je bio noćni, samo smo se vozili šumom i gledali koja će životinja pretrčati cestu (za znatiželjne - zec, nekoliko srna i divlja svinja). Na drugom izletu smo trebali loviti zmije i gledati ptice; nismo napravili nijedno.

Pravi cilj ovog tjedna provedenog u CNRSu (francuski Nacionalni Centar za Znanstvena Istraživanja) je bio rad na projektima. Na početku su nam predstavili 5 projekata doktoranata koji tamo rade i morali smo se podijeliti u grupe, razmisliti o mogućnostima koje nam dobiveni podaci nude, analizirati ih i na kraju petog dana predstaviti naš prjekt. U biti su nas doktoranti iskorištavali da im analiziramo podatke :)

moja grupa: Vesna, Ahmed i Gildas

Moja grupa se sastojala od beograđanke Vesne, egipćana Ahmeda i francuza Gildasa. Odlučili smo se za određivanje grešaka prilikom mjerenja morfometrijskih podataka pingvina. Morfometrija je mjerenje fizičkih karakteristika (u ovom slučaju dužine, širine i visine kljuna) a na pingvinima se koristi za određivanje spola - manji kljun imaju ženke; ti podaci su važni za proučavanje populacija. Mentor nam je dao prepariranog pingvina kojeg smo nazvali Maggie, i morali smo dizajnirati experiment da utvrdimo greške pri mjerenju.

Maja & Maggie

Evo kako smo to izveli: jedna osoba napravi sva tri mjerenja (dužine, širine i visine kljuna) pet puta i objasni sljedećoj osobi kako se treba mjeriti. Ta osoba napravi svih 15 mjerenja i objasni sljedećoj osobi - nešto kao pokvareni telefon. Tako se mjerenja zaista i rade na terenu: ovi pingvini žive na sub-antarktičkim otocima gdje je svake godine samo jedan biolog koji ih mjeri. Kada mu dođe smjena objasni on objsani kako mjeriti i ode. A s našim rezultatima smo i dokazali da je zaista kao pokvareni telefon: razlike mjerenja samo jedne životinje su velike i značajne između osoba. No zanimljivo je da je svaka osoba pokazala veliku preciznost u svih svojih pet mjerenja.
Naš projekt je imao jako dobre komentare na završnom predstavljanju, dapače predložili su nam da ga objavimo :) jer ima važne implikacije za rad na terenu:

1. mjerenja treba obavljati što manji broj ljudi i
2. nema svrhe ni potrebe da svatko ponavlja mjerenja.

Zanimljivo je bilo vidjeti da su najveća neslaganja u mjerenjima bila kada je objašnjavaje postupka prelazilo s jednog jezika na drugi (bili smo mješana grupa: pola francuski studenti a pola moja EMAE grupa). Znači da je jezična barijera značajna u znanosti!.Fascinanto je također koliko samo se bakčaki sa statitikom da bi dobili ove dvije rečenice (puna dva dana)!


Za sve one koji su preživjeli ovoliko objašnjavanja, slijedi malo čokolade :) doduše više u slikama nego riječima, ali to je ovdje dovoljno.


Nakon povratka s terenske nastave nekoliko kolega se uputilo na festival čokolade u obližnjem gradu. Za 2,5€ smo isprobali sigurno 15 vrsta čokolade, krema i alkoholnih proizvoda (cognac te bijelo i crveno vino s čokoladom). Malo toga smo si mogli prištiti jer su cijene previsoke: počevši os 30ak kn za 100g, ali je zato i samo degustiranje nahranilo našu želju.