Maja In The World rides again :)

Prvo odredište: Francuska, Poitiers, 27.8. - 20.12.2009.

Tek je prošlo tjedan dana a ne znam odakle da počnem! Doček, drugi studenti, tečaj francuskog, smještaj, grad, ljudi...
Onda ću vam prvo predstaviti svoju sobu :)


a ovo je pogled s mog prozora

Soba je super, 17m2, imam sve što trebam i super sam zadovoljna. Dom je zapravo stara bolnica za terminalne pacijente pa mi nije baš bilo svejedno kad se ponoći čuo kakv nepoznat zvuk a ja sama u svom hodniku :) ali sad se već polako useljavaju i drugi studenti pa nije više tako spooky. Super je što je dom na pola sada hoda do kampusa (ili 7min busom) i 15 min od centra.

Prvi tjedan je krenuo naporno, s punim rasporedom: intenzivni tečaj francuskog od 6,5 sati dnevno (i to punih sati, ne 45min!). Dobar dio grupe nije govorio ni riječ francuskog pa smo smješteni u najnižu grupu. Cijela nastava je na francuskom, nema ni riječi engleskog! Apsolutno su ozbiljnji kada kažu "potpuna imerzija" :) Svaki dan kad bi završio tečaj, u 16:30, svi smo se osjećali potpuno prazne glave, miješali bi nam se svi jezici koje znamo i počinjali bi razgovore na hrvatskom/španjolskom/arapskom/portugalsokm... Nastava nije čisto rad u učionici nego i u "laboratorijima", učionicama s audio-vizualnim opremom:

Iako je bilo jako naporno, moram proznati da smo svi usvojili osnove jezika, znamo se snaći u gradu, tražiti nešto u dućanu i slično, sada samo treba vježbati. U subotu, kada je tečaj napokon završio imali smo i tulum da to proslavimo! Nekolicina nas je donijela karakteristična pića za svoju zemlju, a ja sam donijela Tominu rakiju (hvala Tomo!). I mogu reći da je jako dobro prošla, i većina je zaklučila da i u vlastitoj zemlji imaju nešto slično (aguardiente u latinskoj americi, eau de vie u Francuskoj, grappa (šljivovica) u Italiji). Ova fotka je za Tomu: Meksikanci piju rakiju


Danas počinju prava predavanja, i to odmah statistika, mada ovdje ima fancy naziv Multivariate Statistics and Data Analyisi in Ecology. Ali je ipak samo statistika :( Tjedan će nam bit lagan, samo u ponedjeljak i utorak imam predavanja, srijeda je slobodna a četvrtak i petak su rezervirani za finalno rješavanje papirologije i neke bankete dobordošlice.
Sljedeći bog će biti potkraj tjedna, a do tada Živjeli!

Za one koji nsu vidjeli fotke na fejsu evo vam gore s desne strane link za galeriju gdje ih možete pogledati.

Peru II

Dragi moji, blizi se kraj mom putovanju... i neka :) Vracam se u Zagreb 23.10. pa se uskoro vidimo! Nemam vise volje pisati blog pa cu vm samo reci da je Peru super, zanimljiv i raznolik, a o detaljima cemo kada se vratim.
Dodala sam jos novih fotki u Galeriju pa slobodno bacite oko.

On the road again - Peru

Pred tjedan dana stigoh u Peru, zadnju zemlju na mom popisu.
Lijepu dobrodoslicu priustili su mi jedan taksist i "vodic". Migracijski ured na peruanskoj strani granice je udaljen par kilometara od fizickog prijelaza, pa sam morala uzeti taxi. I dogovorimo se da me za $1,50 odvede do migracijskog ureda i policijske kontrolne tocke. Tamo mogu ili uzeti minibus za najblizi grad (oko $1,50) ili se dogovoriti s njima da me oni odvezu. I super, sredim ulazni stambilj i idemo de te kontrolne tocke, kad ono primjetim da se vozimo i vozimo i vozimo... i tako prode neko vrijeme, mi cavrljamo i napokon pitam Dobro, pa gdje je ta policija?
Kaze "vodic" Ah, zaboravio sam, vec smo ju prosli, i u tom trenutku vidim natpise da smo zapravo vec i usli u grad.
-Pa nismo se tako dogovorili, kazem. Rekli smo do kontrolne tocke i tamo se dogovaramo za dalje ili rastajemo. A sta ces... vidim im u pogledu. I dobro, pitam Koliko kosta voznja?
-$40!
-Za 15-20minuta voznje?!? Pa u mom vodicu kaze da taxi do grada kosta $4-5, ne 10 puta vise! Nema sanse da vam toliko platim!
-Ali potrsili smo puno benzina, benzin je poskupio u zadnjih par mjeseci. I moramo se vratiti praznog auta do granice jer vozimo putnike samo prema jugu.
-Ma mos si misliti kak cete se vratiti sami...
-Jesi student?
-Aha.
-Dobro, onda samo $30.
-Ma ne moze!
I tako smo se prepucavali dobrih 5 minuta, kad smo napokon stigli do autobusne stanice. Na kraju mi kaze Ajde dobro, daj mi $20! I napojnicu za "vodica"!
Za sto? Sto je pricao samnom? Ne ne i ne! i gurnem vozacu u ruku $10, i nabrzinu pokupim ruksak i uletim u autobusni ured.

Tako da me Peru nije najtoplije docekao... ali kasnije sam upoznala bolje ljude, postene i ljubazne, pa mi slika o ovoj zemlji nije pretjerano iskvarena. Dapace, posjetila sam nekoliko divnih mjesta, poput Trujilla (Truhiljo) na sjeveru sa tisucljetnim gradovima od zapecene opeke, glavni grad Limu, Nazcu sa famoznim linijama u pustinjskom tlu i planinama, a sutra se spustam biciklom sa jednoga vulkana. Ako ne bude novog bloga u sljedecih tjedan dana, znaci ili da mi je otpao kotac ili da je vulkan eruptirao :)

Fotke su u Galeriji.

Sretan mi rodendan

Prosao je i taj tuzan dan... bas mi je bilo zao sto nisam bila sa svima vama, but that's life... Ma nije bio bas jako tuzan ali ste mi svi nedostajali. Hvala vam na mailovim i ocekujem fiestu kad se vratim :)

Danas, sa 26 godina v zepu, idem u Peru. Odlucila sam da moram nastaviti put, unatoc tome sto mi srce ostaje u Ekvadoru. Ali moram na najbolji nacin iskoristiti ovo malo vremena sto mi je ostalo, tako da je odluka`pala na putovanje. Namjeravala sam ici i u Boliviju, ali u zadnja dva tjedna su dosli do ruba gradanskog rata, pa su me svi savjetovali nek radije odustanem. Next time :)

Sljedecih mjesec dana, posto opet putujem, cu cisce pisati blog, tako da slobodno povremeno posjetite ove zaboravljene stranice...

Za one koji nisu vidjeli, u Galeriji sam dodala nove fotke, album Ponovo u Ekvadoru.

Colombia, parte dos

Moje putovanje kroz Colombiu je zavrsilo i ostalo je puno lijepih uspomena. Zaista, ovo je zemlja koja mi se dosada najvise svidjela.

Posjetila sam Bogotu, metropolu u svakom znacenju te rijeci, bijeli grad Popayan, pred-kolonijalne spomenike u San Agustinu, trznicu u Silvii i nevjerojatnu crkvu u Ipialesu. Sve te stvari su dodane u Galeriju, u album Colombia. Ne mogu izdvojiti sto me se najvise dojmilo jer sve je zanimljivo i drugacije. Zapravo, trebala bih izdvojiti ljude.

U Colombiji sam upoznala neke od nazanimljivijih osoba dosada, od cure koja je pred 2 tjedna ostvarila svoj san i otvorila vlastiti hostel u Bogoti, njemackog penzionera koji je proputovao cijeli svijet i govori hrvatski, madzarske hrvate - brata i sestru koji zive u njemackoj, hipi-eko cudaka koji u potrazi za unutarnjim mirom "istrazuje" lokalne halucogene biljke i gljive, indigene koji traze novac za svaku fotku... ovo je zaista zemlja koju bih se najradije ponovo posjetila.

Sada sam opet u Ecuadoru i super je ponovno vidjeti sve prijatelje otprije 5 mjeseci, jesti domacu hranu i ponovo biti s mojim dragim :)