On the road again - Peru

Pred tjedan dana stigoh u Peru, zadnju zemlju na mom popisu.
Lijepu dobrodoslicu priustili su mi jedan taksist i "vodic". Migracijski ured na peruanskoj strani granice je udaljen par kilometara od fizickog prijelaza, pa sam morala uzeti taxi. I dogovorimo se da me za $1,50 odvede do migracijskog ureda i policijske kontrolne tocke. Tamo mogu ili uzeti minibus za najblizi grad (oko $1,50) ili se dogovoriti s njima da me oni odvezu. I super, sredim ulazni stambilj i idemo de te kontrolne tocke, kad ono primjetim da se vozimo i vozimo i vozimo... i tako prode neko vrijeme, mi cavrljamo i napokon pitam Dobro, pa gdje je ta policija?
Kaze "vodic" Ah, zaboravio sam, vec smo ju prosli, i u tom trenutku vidim natpise da smo zapravo vec i usli u grad.
-Pa nismo se tako dogovorili, kazem. Rekli smo do kontrolne tocke i tamo se dogovaramo za dalje ili rastajemo. A sta ces... vidim im u pogledu. I dobro, pitam Koliko kosta voznja?
-$40!
-Za 15-20minuta voznje?!? Pa u mom vodicu kaze da taxi do grada kosta $4-5, ne 10 puta vise! Nema sanse da vam toliko platim!
-Ali potrsili smo puno benzina, benzin je poskupio u zadnjih par mjeseci. I moramo se vratiti praznog auta do granice jer vozimo putnike samo prema jugu.
-Ma mos si misliti kak cete se vratiti sami...
-Jesi student?
-Aha.
-Dobro, onda samo $30.
-Ma ne moze!
I tako smo se prepucavali dobrih 5 minuta, kad smo napokon stigli do autobusne stanice. Na kraju mi kaze Ajde dobro, daj mi $20! I napojnicu za "vodica"!
Za sto? Sto je pricao samnom? Ne ne i ne! i gurnem vozacu u ruku $10, i nabrzinu pokupim ruksak i uletim u autobusni ured.

Tako da me Peru nije najtoplije docekao... ali kasnije sam upoznala bolje ljude, postene i ljubazne, pa mi slika o ovoj zemlji nije pretjerano iskvarena. Dapace, posjetila sam nekoliko divnih mjesta, poput Trujilla (Truhiljo) na sjeveru sa tisucljetnim gradovima od zapecene opeke, glavni grad Limu, Nazcu sa famoznim linijama u pustinjskom tlu i planinama, a sutra se spustam biciklom sa jednoga vulkana. Ako ne bude novog bloga u sljedecih tjedan dana, znaci ili da mi je otpao kotac ili da je vulkan eruptirao :)

Fotke su u Galeriji.

Sretan mi rodendan

Prosao je i taj tuzan dan... bas mi je bilo zao sto nisam bila sa svima vama, but that's life... Ma nije bio bas jako tuzan ali ste mi svi nedostajali. Hvala vam na mailovim i ocekujem fiestu kad se vratim :)

Danas, sa 26 godina v zepu, idem u Peru. Odlucila sam da moram nastaviti put, unatoc tome sto mi srce ostaje u Ekvadoru. Ali moram na najbolji nacin iskoristiti ovo malo vremena sto mi je ostalo, tako da je odluka`pala na putovanje. Namjeravala sam ici i u Boliviju, ali u zadnja dva tjedna su dosli do ruba gradanskog rata, pa su me svi savjetovali nek radije odustanem. Next time :)

Sljedecih mjesec dana, posto opet putujem, cu cisce pisati blog, tako da slobodno povremeno posjetite ove zaboravljene stranice...

Za one koji nisu vidjeli, u Galeriji sam dodala nove fotke, album Ponovo u Ekvadoru.

Colombia, parte dos

Moje putovanje kroz Colombiu je zavrsilo i ostalo je puno lijepih uspomena. Zaista, ovo je zemlja koja mi se dosada najvise svidjela.

Posjetila sam Bogotu, metropolu u svakom znacenju te rijeci, bijeli grad Popayan, pred-kolonijalne spomenike u San Agustinu, trznicu u Silvii i nevjerojatnu crkvu u Ipialesu. Sve te stvari su dodane u Galeriju, u album Colombia. Ne mogu izdvojiti sto me se najvise dojmilo jer sve je zanimljivo i drugacije. Zapravo, trebala bih izdvojiti ljude.

U Colombiji sam upoznala neke od nazanimljivijih osoba dosada, od cure koja je pred 2 tjedna ostvarila svoj san i otvorila vlastiti hostel u Bogoti, njemackog penzionera koji je proputovao cijeli svijet i govori hrvatski, madzarske hrvate - brata i sestru koji zive u njemackoj, hipi-eko cudaka koji u potrazi za unutarnjim mirom "istrazuje" lokalne halucogene biljke i gljive, indigene koji traze novac za svaku fotku... ovo je zaista zemlja koju bih se najradije ponovo posjetila.

Sada sam opet u Ecuadoru i super je ponovno vidjeti sve prijatelje otprije 5 mjeseci, jesti domacu hranu i ponovo biti s mojim dragim :)

Colombia, parte uno

Pitomi brezuljci Paname su se u juznoj Americi pretvorili u prave planine - pocetak Anda. Iako se priblizavam ekvatoru klima je zbog visine postala hladnija. Nakon pet mjeseci tropa ne mogu podnijeti opet nositi tenisice i tople majice.

Bogota

Evo sto sam do sada primjetila:

• Bogotá je najljepsi glavni grad koji sam na ovom putovanju vidjela. Centro Historico je savrseno obnovljen i izgleda poput bilo kojeg srednjoeurposkog grada.
• Na svakom, doslovno svakom uglu Bogote stoji vojska ili policija. Nigdje dosada se nisam osjecala ovako sigurno!
• Biciklisti i motoristi moraju nositi reflektirajuce prsluke, motoristi sa otisnutim brojem tablica.
• Gotovo da nema turista (svi su navodno na obali).
• Na busevima malo boljih tvrtki uzimaju se fotke putnika - za svaki slucaj da se nesto dogodi :)
• Svake nedjelje jedna od glavnih ulica u Bogoti se zatvori za promet, da bi se gradani mogli biciklirati ili joggirati od jedne strane grada do druge. To je popraceno performansima, prodavacima sokova i slatkisa... i naravno policijom.
• Bogota ima najbolji javni prijevoz dosada - TransMilenio; gradski busevi sa odvojenim trakama na cestama koji vas prevoze s jednog do drugog kraja grada od 7,5 mil ljudi za 50 minuta!
  
• Na svakom uglu stoje prodavaci minuta koji nose po tri mobitela na lancu (da mob ne dobije noge) i za male pare nude minutu razgovora sa bilo kojom mrezom.
• Colombia je skupa!

Popayan

U galeriji ima novih fotki!

Panama

Na moje veliko iznenadenje, ispostavilo se da je Panama najbogatija srednjoamericka drzava, i to zahvaljujuci iskljucivo Kanalu.
Nakon ulaska u zemlju, nakon samo par minuta voznje od granice sa Costa Ricom to blagostanje je vise nego ocito. Kuce su uredene, sa fasadama i lijepim okucnicama; rijetko koja da ima blatno dvoriste puno smeca i automobilskih olupina. Na ulicama ima puno manje prosjaka, manje je smeca, cak je i voda pitka. To je na prvi pogled moj dojam Paname.
Krajolik je predivan, ali takav je u apsolutno svakoj zemlji koju sam posjetila, tako da me to vec odavno prestalo impresionirati :) Ali mali planinski gradic Boquete me ocarao. Tu se danima moze setati po brezuljcima pokrivenima plantazama kave, kupati u termama i kusati jednu od najboljih svjetskih kava (doduse, to tvrde sve latinoamericke zemlje!). Ono sto me najvise impresioniralo je velika zajednica stranaca, uglavnom amera koji ovdje dolaze prozivjeti mirovinu. Oni mladji posjeduju vecinu tvrtki, retstorana i turistickih agencija, tako da zapravo vecina love odlazi u strani dzep. No lokalcima to cini se ne smeta jer imaju siguran posao, dobre place i lijepo mjesto za zivot. Cemu se onda zaliti, zar ne?


Ciudad de Panama je najbolje uredeni i najsigurniji glavni grad na koji sam zasad naisla. Centro Historico je u velikoj mjeri obnovljen i ocarava kolonijalnom prosloscu i pomalo europskim duhom. S druge strane zaljeva rasrpstire se novi, kozmopolitski dio Paname prepun zagusenih cesta, shopping mallova, fast food reastorana i ostalih bijelosvjetskih posasti (u jednom shopping centru, na food courtu sam nabrojala 30 fast foodova! tako da se mi u domaji mozemo smatrati sretnima samo sa McD-om). Ali bilo je tako dobro ponovo se prosetati uredenim cestama, zalutati u koji lijepi ducan, pocastiti se pizzom. Samo da sam jos imala ljepsu odjecu i barem malo maskare mozda se ne bih osjecala ko ruzno pace hehe

E sada Kanal, The Kanal...

Jednom rijecju: Impresionantno. Makar bi se mogli dodati mnogi drugi pridjevi, kao Nevjerojatno, Ogromno, Skupo (u ljudskim zivotima i ulozenom novcu), Impozantno, Briljantno, Zanimljivo, itd. Svaki teretnjak koji prode, ovisno o tezini, placa prosjecno 200 000 dolara. Mjesecno to iznosi 84 milijuna baksa! Nije ni cudo da su najbogatiji u srednjoj Americi! Naravno, puno te love odlazi na odrzavanje a i do 2014 namjeravaju izgraditi dodatne komore za prolaz brodova. Tako da ce biti jos bogatiji.
Bilo mi je zao otici iz Paname nakon samo 10 dana, jer ovdje ima toliko toga za istraziti i probati, ali Colombia zove, pogotovo kad mi je aviokarta v zepu. I vec vidim da necu pozaliti :)