Problemi u Rezervi

Pozdrav svima nakon malo uze stanke. Nakon odlicnog odmora vracala sam se rutini u kampu – ili sam tako mislila.

Po povratku me zatekla vijest da su nas par puta ’napali´ krivolovci i uzeli preko 2000 jaja. Svi smo bili jako pogodeni time i moral je ozbiljno pao. U isto vrijeme smo ostali bez tri od pet cuvara, dva asistenta i jednog koordinatora. Sumlja za suradnju sa krivolovcima je pala na jednog zaposlenika ali nismo mogli nista dokazati. Sumnjali smo jer je postalo ocito da krivolovci znaju kako radimo, tj kada su patrole na plazi, da je plaza necuvana od 4 do 5:30 ujutro i raspored cuvara.

Krivolovci ulaze u rezervu iz kanala rijeke Pacuare koji nas okruzuju, i to nocu, prolaze nebrojenim puteljcima kroz sumu i dolaze neopazeni do plaze. Tamo se skrivaju dok zadnja patrola u 4 ujutro ne ode s plaze i onda krenu... idu na sva nova gnijezda koja su vrlo ocita zbog svog isprevrtanog vlaznog pijeska koji je povrh suhog svijetlog pijeska. S prirucnim alatom koji je zapravo komad armature (za gradnju) ubadaju po cijelom prostoru gnijezda dok ne nadu dio gdje je pijesak meksi – gdje se naliazi samo gnijezdo. Nabrzinu ga iskopaju, pokupe sva jaja i produze do sljedeceg gnijezda. U roku od sat vremena mogu ukrasti 5-6 gnijezda, svako sa 70 do 100 jaja!

I onda dodu cuvari i u lice nam kazu da ako znaju da su krivolovci na plazi, oni ce na put kroz sumu – da ih izbjegnu. E pa ko sljivi takve cuvare! I bolje da su ti otisli.

Osim toga, protokol nam nalaze da kada dobijemo signal da su na plazi krivolovci odmah moramo odvesti grupu s plaze natrag u kamp. I svi muskarci u kampu to podrzavaju, dok sve zene hoce nastaviti patrolirati! Koji kukavice. Ljudi s iskustvom su nam rekli da su krivolovci bezopasni, ne nose oruzje, ne zele nas sresti jer im prijeti zatvor i onda hrpa muskaraca, navodno u najboljim godinama (26-29) hoce pobjeci s plaze! Ako se nalazimo u grupi od 10 ljudi, sta nam 2 nenaoruzane osobe mogu!? Pa tu smo upravo da sprijecimo takve stvari a ne da im prepustimo plazu kad god dodu!

Isto tako, nema smisla zvati policiju i ostale drzavne sluzbe jer oni stignu u roku od 5-6 sati, i to ako nije mrak. Ako je, cekamo do jutra ili podneva. Do tada vise nema nikoga na plazi, isto tako ni jaja...

U zadnjih tjedan dana stvari su se malo smirile i nismo imali vise novih krada, ali isto tako smo promijenili cuvare. No, kako nam fali ostalog osoblja (asistenata) rijetko kada mozemo dobiti slobodnu noc, tako da sada radimo svake noci i ja spavam po 5 sati. Po danu je nemoguce spavati jer je prevruce, vani se ne moze zbog komaraca i ostalih pikajucih letecih objekata. Svi smo prilicno umorni i, iako opcenito ne volimo grupe, jedva cekamo da dode neka grupa jer onda nas treba biti samo troje na plazi i jedna osoba moze spavati...

Nicaragua

Pozdrav iz Nicarague, iz slatkog malog kolonijalnog gradica Granade. Zar ti ne radis u Costa Rici? misle neki sada. Pa da, ali mogu ostati u zamlji samo tri mjeseca i onda izaci na tri dana da bi mi se boravak produzio na sljedeca tri mjeseca. Tako sam izabrala da za prvi odmor odem u Granadu.
E da ne bi sve bilo tako jednostavno, trebalo je prvo doci do Nicarague! Samo da bih dosla do prvog gradica u Nicaragui morala sam putovati 13 sati i promijeniti brodic, taxi, tri busa i tuk-tuk (bicikl-taxi). I kada sam stigla u taj gradic vise nije bilo busevsa za Granadu pa sam morala ostati tamo. Kako sam bila totalno izmorena i vec je pao mrak, otisla sam u prvi hostel kojeg je preporucio moj Lonely Planet. I kako sam pogrijesila... Hostel je bio pravo dno (valjda tako izgleda dno)! Sobe dovoljne samo da stane krevet, stolica i ventilator, zidovi od iverice koji ne dopiru do stropa, najgora zajednicka kupaonica dosada... dapace toliko me zgrozila da nisam htjela ni oprati zube! Na srecu morala sam samo prespavati jednu noc (u odjeci!) i ujutro nastaviti dalje.
Granada je, pak, potpuno druga prica. Sunce se igra sjene i svjetla na raznobojnim proceljima, sladoledari voze svoja mala kolica a kocije s konjima upotpunjuju dojam grada zaustavljenog u vremenu. Pravi je uzitak setati sirokim ulicama, bez cilja i zurbe, promatrati ljude i upijati atmosferu. Koja promjena od Rezerve i pijeska! dobro sam odabrala doci ovdje :)
I tako je super jesti nesto drugo od rize i graha za svaki obrok, moci se pocastiti sladoledom, biti slobodna od komaraca, imati internet na raspolaganju... koji super odmor! imam doduse samo 5 dana vremena tako da necu stici puno vidjeti ali je svakako dobrodoslo.
Ne mogu vjerovati da su vec prosla 2 mjeseca otkako sam pocela raditi; vrijeme zaista leti. Ujedno je proslo i pola godine otkako sam otisla, tako da se za 6 mjeseci, tamo potkraj listopada opet vidimo!
Stavila sam puno fotki u Galeriju; imate tri nova albuma na raspolaganju: Costa Rica, Pezerva Pacuare i Nicaragua.

Busy night

Prosao je prvi mjesec mog boravka u Rezervi. Mogu se pohvaliti da sam se potpuno uhodala u posao a spanjolski samo sto ne leti na sve strsne :)

Prosli tjedan sam imala malu guzvu na plazi; jednu noc su mi izasle cetiri kornjace u samo sat vremena. Dok kornjaca iskopa gnijezdo, polozi jaja i mi ih prebrojimo, provjerimo markice i prema potrebi stavimo nove, izmjerimo ju i kamufliramo gnijezdo prode 40-50min, tako da su 4 kornjace u sat vremena prilicno naporna situacija.

Bila sam napola gotova s prvom kornjacom, kada mi cuvar javi da u blizini ima jos jedna. Otrcim sa pola grupe do nje ipokusam joj staviti markicu, ali ne valja. Otrcim do prve kornjace gdje mi je ostatak opreme po novu markicu i upravo u tom trenutku – signal za novu kornjacu! Pokupim prvu polovicu grupe i odemo do trece kornjace, dok druga polovica radi na drugoj koju nisam uspjela markirati. Nazalost, ovoj kornjaci je nedostajalo 2/3 obje straznje peraje (vjerojatno od propelera motora) pa smo joj mi morali iskopati rupu za gnijezdo (inace bi polozila jaja prakticki na povrsini). I bas kako je pocela polagati jaja cuvar javi da ima jos jedna kornjaca! Markiram ju i ostavim gruou da sami obave ostatak posla i otrcim do cetvrte kornjace. Ona je na srecu bila u redu tako da je bilo nesto manje posla.

Na kraju sam se morala vratiti po jedno gnijezo i premjestiti ga na bolju lokaciju, kamuflirati sva gnijezda da ih krivolovci ne mogu naci i triangulirati ih da ih mi sami mozemo kasnije naci, tako da se posao oduzio do 5 ujutro. Ali osjecaj je bio super – dobro sam se snasla u novoj situaciji u kojoj se nitko od Research Assistanta nije do sada nasao i dobila sam puno pohvala sljedece jutro. Svaka sljedeca noc je bila puno mirnija i gotovo da mi nedostaje uzurbanost! Ali, u 4. i 5. mjesecu nastupa vrhunac sezone tako da uskoro mozda pozalim ovo sto sam upravo napisala :)

Rezerva Pacuare

Pozdrav iz Bataana! Kao i u Ekvadoru, opet moram putovati nadugacko i na siroko da bih dosla do interneta. Ovdje cu si moci priustiti taj luksuz tek svaka 2 tjedna :(
Rezerva Pacuare se nalazi na Karipskoj obali Costa Rice. Ovo je totalno kao sa razglednice - savrsena pjescana plaza dugacka nekoliko desetaka kilometara, palme, tropsko cvijece i voce posvuda, mir i tisina.

kapucini

nisam znala da ananas raste ovako!

ovdje zivim

Dapace, kao da sam u dokumentarcu! Okruzeni smo dzunglom i najcudnijim kukcima, otrovnim zmijama, kolibrijima, majmunima i krokodilima. Jedini nacin za doci do interneta je putovati 15ak min rijekom Pacuare. Obale ove 20 do 50m siroke rijeke su obrasle bogatim zelenilom i svi uvijek gledamo hocemo li spaziti krokodile (nazalost jedan je neoprezni ribar jecer stradao od krokodila!). Brodic je malen i star a nas je puno...

rijeka Pacuare

Research Assistanta nas ima 8 (fotka) - uglavnom spanjolci i ameri. I ispada da jedino ja govorim oba jezika prilicno dobro (Ekvador se isplatio, ako za nista drugo, onda barem za spanjolski). Ljudi su super i svi se odlicno slazeno, sto je prilicno vazno jer za nocnih patrola nemas sto raditi nego razgovarati. Za sada smo imali 3 patrole od po 4 sata u kojima smo svaki puta prehodali po 12km. Prilicno je tesko hodati po mekom pijesku toliko vremena. Takoder je prilicno tesko jesti rizu i grah za svaki obrok, ali na sve se covjek navikne :)

Dok patroliramo po mrklom mraku s jedne strane je tamna dzungla sa svojim cudnim zvukovima, u sredini tamni pijesak na kojem tek na 3-4m mozes uociti naplavine, dok sa druge strane sumi bjelkasto zapjenjeno Karipsko more. Nebo je savrseno crno i kako nigdje nema svjetala, prepuno je zvijezda - cak sam uspjela vidjeti Mlijecnu stazu (znam da to nije neki uspjeh u zivotu, ali mene veseli). I u toj potpunoj tami trebam prepoznati kornjacu! Kada gledam vodu trazeci njen svjetlucavi oklop tesko je reci sto je odvaljeni komad stabla a sto kornjaca. Ali onda pocne polako izlaziti iz vode, vukuci gotovo 400kg tezine po mokrom pijesku.
Ove kornjace (Leatherback iliti Dermochelys coriacea) imaju oko 160cm dug koznati oklop sa 7 bjelkastih grebena. Prvo potraze savrseno mjesto za gnijezdo, naprave mali body pit i pomocu straznjih nogu pocne kopati 70ak cm duboku rupu za gnijezdo. Polaganje jaja traje samo 10ak min i tada je kornjaca u stanju slicnom transu kada ne osjeti nista. To je pravo vrijeme za postavljanje metalnih tagova ako ih vec nemaju (sto bas i nije najljepse za napraviti) i izmjeriti ju, jer jednom kada se pokrenu prilicno ih je tesko sprijeciti da se vrate u vodu. Nakon polaganja jaja kornjaca zatrpa gnijezdo i razbaca okolni pijesak u radijusu od 3-4m da bi kamuflirala gnijezdo te se nabrzinu vrati u more. Sve zajedno moze potrajati do 2 sata!

tragovi kornjace

Kako prva patrola pocinje u 20 a zadnja u 24h, ovo ce biti prilicno naporan posao. Ali isplatit ce se jer vidjeti nesto ovako je prava privilegija. A za 60 do 70 dana ce prve malene kornjace poceti izlaziti iz gnijezda u ludom trku do vode. To ce tek biti pravi prizor!