Mama Negra

Dan nakon pljacke, prosli vikend, otisli smo u Latacungu, glavni grad provincije Cotopaxi u kojoj od sutra pocinjem raditi. Tamo se od 18.st odrzava festival Mama Negra kojim se slavi zastitnica grada la Santísima Virgen de las Mercedes.

Centralni lik slavlja je muskarac obucen u zenu - Mama Negra. Obucen/a u raskosnu haljinu, Mama Negra ima periku, crveni ruz i vidljive dijelove tijela obojane u crno. Jasuci na konju zadnji/a prolazi povorkom, kao patron fieste (i placa vecinu ceha!) A zasto je craa? Jer slavi, osim Djevice kao zastitnice, ujedno i oslobodenje crnih robova. Osim nje/ga, od znacajnijih likova treba izdvojiti Andela i Mora (kao onaj iz Rijeke) koji su tadoder jedni od najvaznijih likova. Aha, da, ima i jos nekih likova slicnih andjelima, obucenih i nasmikanih u bijelo, koji "ciste" publiku sa stapovima i pljuckanjem vode na njih :)
Ok, sada kad sam vam dala lgani uvid u vaznije dijelove slavlja, treba spomenuti i onu drugu stranu - cugu. Svaka druga osoba u paradi ima bocu zestice u ruci i pije, pije, pije... Mi smo stajali na prvoj trecini puta i dok su dosli do nas, svima su boce bile skoro pa prazne! Piju dok plesu, dok cekaju da se povorka ponovo pokrene, publika im daje pice, oni daju ljudima u publici... uglavnom generalno oblokavanje! Zato iza 16h kada zavrsi parada, na svakom uglu mozete vidjeti:

Uglavnom, festa je fora, ako ikada svraite u Ekvador isplati se pogledati. Ta mjesavina tradicionalnih kostima, modernih likova, kauboja, raznih sombrera, pica, sunca, limene glazbe i lokalnog puka je svakako nezaboravna...

Ja napokon od sutra pocinjem raditi, dakle putujem u Cotopaxi koji je oko 2 sata udaljen od Quitoa. Kazu mi da tamo nema interneta a ne znam koliko je daleko prvo naseljeno mjesto, tako da sumljam da cu se moci javiti prije sljedeceg vikenda, 17-18.XI. Do tada, pogledajte slikice s festivala i uzivajte u svojim grijanim domovima, dok se ja smrzavam na 3600m...

Pljacka

OK, vise se necu smijati zastitarima. Zasto? Jer da ih je bilo, ne bi me opljackali.
Kao prvo, mozete biti mirni, unatoc pistolju nije bilo nista strasno i nikom se nije nista desilo. Kao drugo, nisu mi ukrali nista jako vazno, tako da sada moram samo malo pokupovati par stvarcica. Ali vise mi ne mozete pisati sms-ove.
Dakle, vracale smo se Silvija i ja navecer kuci, u nasu finu rezidencijalnu cetvrt gdje svaka druga kuca ima zastitara i sto je najbolje bili smo u grupi. Da samo bile same jos bi razumijela da nas napadnu jer smo laka meta, ali opet, kad imas pistolj mozes protiv vise ljudi. I tako stojimo mi pred vratrima nase fine kuce kada nas prode neki auto, zaustavi se i vrati par metara ispod nas. Izadu 2 tipa od 20-22g i pocnu kucati na vrata. Mislila sam da su prijatelji od vlasnika ili nekoga od stanara i vec sam im htjela otkljucati vrata, kada ono jedan pogleda u strazarsku kucicu. Nasa kuca nema zastitara i da ima, ono sto je slijedilo se ne bi dogodilo. Krenu decki natrag prema autu, kada odjednom jedan izvadi veliki srebrni pistolj! Pocnu vikati ¡Dame la plata! ¡Dame su mochilla! i otmu mi ruksak. Dala sam im 10$ sto sam imala u dzepu i rekla da mi je sve ostalo u ruksaku. Jedan mi je zavuko ruku u dzep od jakne ali ne srecu nije napipao fotic. Jedan stariji tip je cijelo vrijeme govorio ¡Tranquilo, tranquilo! i kada su uzeli par stvari su odjurili u auto i pobjegli.
Zapravo mi se cini da je taj tip govorio svojim deckima da se smire a ne nama jer mi se cini da im je ovo bila prva pljacka. Nisu otkrili moj fotic kojeg nisam ni pokusala sakriti, Silviji nisu uzeli torbu koju je drzala u ruci, niti su nas sve pretrazili. Dapace, uzeli su samo oko 50% stvri koje su mogli!
Na srecu, bas sam taj dan odlucila da necu vise nositi putovnicu sa sobom nego kopiju, a i bila mi je u unutarnjem dzepu jakne tako da nisam ostala bez dokumenata. Uzeli su mi ruksak s bocom vode, tajicama, par sitnica koje je lako zamijeniti i, jedino cega mi je stvarno zao - suncane naocale. I da, moj ukradeni mobitel je, koje li ironije, ponovo ukraden. Valjda mu je to sudbina, jadnik :)
Ali ne mogu reci da mi je ovo pokvarilo putovanje ili moje misljenje o Ekvadoru. Jer sljedeci dan se onda dogodi nesto lijepo i sve je opet super.

Kurioziteti

Jedna od stvari sto mi je pomalo smijesna ovdje je paranoja. Od lopova, od krivotvoritelja, od obicnih prolaznika...
Jucer sam u ducanu placala novcanicom od 50$ i prosla sam pravu birokratsku proceduru. Prvo me blagajnica sumnjicavo pogledala, zatim je gledala novcanicu na svjetlu pa pozvala kolegu da i on pogleda. Kada su ustanovili da je na prvi pogled sve ok morala sam im dati broj putovnice (za slucaj da je ipak krivotvorina pa da me mogu pronaci) i onda su jos upisali serijski broj novcanice! Pa zasto onda uopce imaju tako velike denominacije ako sumnjaju u sve?! Doduse, i kada placam s 10$ nabrzinu ju pregledaju.
Druga fascinantna stvar su zastitari. Svi su pod punom bojnom spremom, sa neprobojnim prslucima, oruzjem i ponekad pendrecima :) Maltene svaka druga trgovina ih ima, a ne samo banke i vladine zgrade nego i obicne trgovine, pekarne, privatne kuce... Ne znam dal im je stopa kriminala bas toliko visoka ali je meni pomalo smijesno. Doduse, kada vam kazem sljedecu stvar, shvatit cete da se u Ecuadoru nicem ne treba cuditi.
Htjela ja tako kupiti mobitel i kazem to jednom frendu ovdje i kaze on Ma ne, sta ces kupovati u ducanu, kupi mobitel na crno, ionako ga neces dugo koristiti! Super, mislim si ja, samo kako kupiti mobitel na crno? Lako - odes u shopping centar :) Ima jedan shopping centar u kojem se prodaje samo ukradena roba, i to LEGALNO. Dapace, imaju policajca na vratima. Tamo ima novijih i starijih mobitela kakvih samo pozelite, kamera, fotica... sve "palo sa kamiona". I nije da se to prodaje onako poskrivecki, neko svatko ima mali ducancic 2x2m i onda samo razgledavas. I da skratim pricu, kupila sam neku stariju Nokiu za 25 dolara i ubrzo potom otkrila da ne mogu slati sms u Lijepu nasu. Ali mislim da mozete vi meni :) broj je +593-84462988
Stavila sam i par fotki sa voznje vlakom u galeriju, ali nisam mogla puno jer je spoooooroooo. Ispod imate i video kako to izgleda first-hand, da znate sto propustte tamo doma sjedeci u mekom naslonjacu u grijanoj kuci (ovdje nema grijanja btw)

La Nariz del Diablo

La Nariz del Diablo - Vrazji nos, je dio pruge izmedu drugog najveceg grada - Guayaquila i Quita, sagraden 1902. Kako su se izmedu isprijecile Ande kroz koje u to vrijeme nisu mogli probiti tunel, morali su pribjeci alternativnim metodama. I tako su se pamtni Ekvadorci sjetili jednog originalnog rjesenja - napravili su prugu koja ide cik-cak. Kada se dode na pocetak La Nariza, vlak prode skretnicu, zaustavi se i skretnicom ga se skrene na prugu koja se lagano spusta ali ide u suprotnom smjeru. To se ponavlja 2 puta i na taj nacin se vlak uspije spustiti gotovo 1000m! U vrijeme kada je izraden, ovaj dio pruge je predstavljao najvece dostignuce zeljeznickoj inzenjerstva.

Ostatak pruge je dovrsen u sljedecih 40ak godina ali zbog poplava i odrona uzrokovanih El Niñom pruga je zatvorena 80-tih. Onda su se prije par godina pametno sjetili da bi se La Nariz del Diablo mogao svidjeti turistima i osposobili su taj mali dio pruge. I tek jadva su ga osposobili!
Donedavno se moglo voziti na krovu, sto je pretpostavljam bilo totalno cool (i bio je jedan od glavnih razloga zasto sam htjela ici tamo), ali se vise ne smije. Nedavno je jeadn kinez, Bog zna kako, ostao bez glave dok se tako vozio na krovu i od onda su to zabranili. Tako da smo se morali zadovljiti prozorima i izlaskom na kraj/pocetak vagona. Ali i tako ovaj dio pruge je spektakularan!
Da bi se doslo do La Nariza mora se prvo tumbati u vagonima starima preko 100g, sto nije bez svog sarma, ali taj dio traje 4,5 sati! Tek zadnjih sat vremena pocinje zabava. Pruga je totalno rasklimana i neodrzavana, sto je nama turistima dio atrakcije, ali zamislite putovato ovako par puta tjedno: gotovo cijeli taj dio je iznad ponora kojeg cini padina Andi na oko 2700m, pruga je od ruba provalije udaljena prosjecno 30ak cm, a nekada ide i preko mostica koje ni pjesice ne bih presla! Vlak ide jaaako sporo da se ne bi prevrnuo i svi mi izginuli, ali je super!
Kada se napokon spustimo, vlak stoji 15ak min da bi se svi mogli poslikati i onda natrag gore jer ostatk pruge nije obnovljen. I onda se u Alausiu iskrcavamo i lovimo bus (da se ne bi opet vozili 4 sata natrag) i za sat i pol smo u Riobambi. A onda 4 sata busa do Quito-a. Tako da smo se svi jucer navozili preko 13 sati, samo da bi uzivali u jednoj od zanimljivosti Ekvadora. Ali vrijedilo je :)


Sto se tice ostalih stvari, sve pomalo sjeda na svoje mjesto. Dobila sam svoju sobu (jeeeeeee!) koja je duplo veca od nase dnevne sobe u Zagrebu, ali, kojeg li cuda, ni ta nema ormar! Sto se tice mog spanjolskog, mogu reci da je sasvim zadovoljavajuci. Nije da bas pricam sve u sesnaest, ali cisto ok. Kako uopznajem neke loklne ljude imam sto vise sanse vjezbati i mislim da ce uskoro biti super. Neki stranci koji su ovdje duze od mene govore puno puno gore jer im se ne da truditi. Ne paze na naglaske i vremena pa zvuce ko glupi Ameri na odmoru!

N drugoj fotki vidite obrisi pruge La Nariza na kojoj se 2 vlaka, svaki ide u svom smjeru ali oba zapravo idu prema gore. Tamo na lijevo se skretnica na kojoj vlak promijeni smjer... i sibaj!

I tako pocinjemo...

Ovo ce biti kratak post, samo toliko da vas sve uvjerim da sam ziva i zdrava :)

Nakon leta iz Beca u Madrid odzveli su me u super hotel, luksuzan i jako lijep. A onda sam jucer ujutro nastavila za Ecuador. I tako nakon 11 i pola sati sam stigla u suncem okupani Quito, gdje su me cekali Silvija (cura koja je tu preko IAESTE) i njezin frend Felix. Nakon jurnjave gradom u Mercedesu iz 70ih smo stigli u obitelj gdje smo smjesteni. To je jedan od boljih dijelova grada, sve kuce su tip-top i ugodno sam se iznenadila kad smo stali pred jednom takvom. Unutra masivan starinskli namjestaj u odlicnom stanju, lijepi parketi, velike sobe, mramorno stubiste... a mene onda smjeste u sobicak sa Silvijom U PODRUMU. Dijelimo krevet (malo veci, nadam se samo na dan-dva), nema ormara, kupaona je koma, ne smije se bacati toalet papir u wc nego u kos za smece, nema zastora na tzv tus kabini pa se cijela kupaona smoci i jos takvih sitnica koje mi zaista ne trebaju nakon nakon 12 sati leta.

Ali zato je danas osvanuo savrseni suncani dan, malo razgledavam grad i privikavam se na vremensku razliku.

I tako sada sjedim za kompjuterom cijoj tipkovnici se izbrisalo pola slova, tako da tipkam napamet :) ali nema veze, glavno da sam ja tu.

ps. jos nema fotki ali ce uskoro, don't worry